Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1035/08 (A. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1035/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1035/08, rješavajući apelaciju Ankice Marić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ankice Marić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 010168 07 Rev od 11. decembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 010168 97 P od 5. jula 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ankica Marić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Miro Volarić, odvjetnik iz Mostara, podnijela je 1. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 010168 07 Rev od 11. decembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 010168 97 P od 5. jula 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 010168 97 P od 5. jula 2006. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tužena Osnovna škola «Silvije Strahimir Kranjčević» Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da joj isplati pripadajuće plaće počev od 3. aprila 1992. do 6. avgusta 1998. godine na pojedinačne mjesečne iznose plaće od 120,00 KM sa pripadjućom kamatom za svaku dospjelu plaću, kao i da izmiri doprinose zajednici MIO/PIO Mostar, te naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.392,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 5. jula 2006. godine pa do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelantice protiv Presude Osnovnog suda 07 58 P 010168 97 P od 5. jula 2006. godine, donio je Presudu broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine kojom je žalba apelantice odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem broj 58 0 P 010168 07 Rev od 11. decembra 2007. godine odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP; «Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je naveo da revizija u konkretnom slučaju nije dopuštena, budući da visina tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 58 0 P 010168 07 Rev od 11. decembra 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice izjavljenu protiv Presude Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-
Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine .
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine. S obzirom da je Vrhovni sud Rješenjem broj 58 0 P 010168 07 Rev od 11. decembra 2007. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelantica Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-001 080 od 12. oktobra 2006. godine primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić