Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1074/07 (M. B.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1074/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1074/07, rješavajući apelaciju Mehmeda Bećirovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehmeda Bećirovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-

07-000 297 od 27. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima, broj P. 516/04 od 24. novembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mehmed Bećirović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, koga zastupa Ramo Ajkić, advokat iz Zenice, podnio je 11. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-000 297 od 27. februara 2007. godine i rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P. 516/04 od 24. novembra 2006. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanta protiv tuženog Ismeta Bećirovića (u daljnjem tekstu: tuženi), zbog smetanja posjeda, Općinski sud je rješenjem, broj P. 516/04 od 24. novembra 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-07-000 297 od 27. februara 2007. godine, odbacio kao neblagovremen tužbeni zahtjev apelanta i obavezao ga da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 916,00 KM.

3. U obrazloženju rješenja prvostepenog suda se navodi, da je apelant 12. novembra 2004. godine podnio tužbu sudu radi smetanja posjeda sa zahtjevom da se utvrdi da ga je tuženi smetao u mirnom posjedu nekretnina označenih kao k.č.br. 352 zv. «Lipovac», po kulturi kuća-zgrada, površine 47 m², dvorište površine 500 m² i oranica površine 1219 m², kao i k.č.br. 345/2 zv. «Kolnik», po kulturi oranica površine 110 m², upisane u pl.br.39 KO Donja Lovnica, koje su u njegovom vlasništvu, tako što je 15. oktobra 2004. godine vršio ručno kopanje desne međe-škarpe, te da se naloži tuženom da odmah uspostavi prijašnje stanje posjeda tako što će zatrpati iskopanu desnu među-škarpu puta, kao i da se ubuduće uzdržava od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda apelanta pod prijetnjom novčane kazne. Dalje se navodi, da je punomoćnik apelanta na pripremnom ročištu održanom dana 25. aprila 2006. godine preinačio tužbeni zahtjev, izmjenivši potpuno i činjenične navode tužbe, navodeći da se smetanje posjeda desilo na nekretnini k.č.br. 299 iz pl.br. 0037 KO Donja Lovnica, Općina Zavidovići, na kojoj su apelant i tuženi suvlasnici sa ½ dijela, tako što je tuženi dana 15. oktobra 2004. godine izvršio ručno kopanje desne međe dijela nekretnine sagradivši 7 stepenica za pješački prolaz dužine 2,50 m i širine 0,80 m čime je smetao apelanta u mirnom i faktičkom posjedu navedene nekretnine, sa zahtjevom da sud naloži tuženom da odmah uspostavi prijašnje stanje posjeda apelanta na predmetnoj nekretnini tako što će porušiti izgrađeno stepenište za pješački prolaz i zatrpati zemljom iskopanu desnu među navedene nekretnine, kao i da se ubuduće uzdržava od ovakvog ili sličnog smetanja posjeda apelanta pod prijetnjom novčane kazne. Sud je nakon izvođenja dokaza (uvid u spise, provođenje vještačenja od strane vještaka geodetske struke, saslušanja apelanta i drugih svjedoka) utvrdio da je punomoćnik apelanta na pripremnom ročištu potuno preinačio tužbeni zahtjev, tako što je naveo sasvim novi čin smetanja i sasvim drugu parcelu, iz čega proizilazi da je punomoćnik apelanta podnio novu tužbu zbog smetanja posjeda. Obzirom da je u preinačenoj tužbi navedeno da se smetanje posjeda desilo 15. oktobra 2004. godine, sud je zaključio da je tužba neblagovremena i istu odbacio u skladu sa odredbom člana 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima («Službene novine FBiH» br.6/98 i 29/03), budući da ista nije podnesena u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca. Također, sud je zaključio da neblagovremenost tužbenog zahtjeva apelanta proizilazi i iz ostalih provedenih dokaza.

4. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantov prvobitni tužbeni zahtjev od 12. novembra 2004. godine, kojim je tražio da se utvrdi smetanje posjeda preinačen je od strane apelantovog punomoćnika na pripremnom ročištu održanom 25. aprila 2006. godine, tako što je naveden sasvim novi čin smetanja i sasvim drugu parcelu, te da se smetanje posjeda desilo 15. oktobra 2004. godine. Takav tužbeni zahtjev je ocijenjen kao novi tužbeni zahtjev i odbačen je kao neblagovremen od strane redovnih sudova budući da nije podnesen u roku predviđenom članom 82. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije odlučeno o tužbi apelanta zbog smetanja posjeda, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1074/07 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio