Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1122/08 ("Sigma Co" d.o.o. Prijedor)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1122/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1122/08, rješavajući apelaciju «Sigma Co» d.o.o. Prijedor, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija « Sigma Co» d.o.o. Prijedor podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-1106/04 od 5. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. "Sigma Co" d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1106/04 od 5. marta 2008. godine.

2. Rješenjem Ministarstva finansija, Republičke uprave carina, Carinarnica Novi Grad (u daljnjem tekstu: Carinarnica) broj 03/1-483-UP-260/7 od 15. juna 2004. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva finansija, Republička uprava carina, Banja Luka (sada: Uprava za indirektno oporezivanje BiH; u daljnjem tekstu: Uprava) broj 02/1-2-UP/II-187/04 od 31. augusta 2004. godine, utvrđena je carinska osnovica za robu bliže navedenu u izreci presude, te je apelant obavezan da uplati iznos od 12.256,40 KM od čega iznos od 1.114,21 KM za dažbine na ime manje obračunatih i naplaćenih carinskih dažbina za navedenu robu, a sve u roku od osam dana od dana konačnosti rješenja pod prijetnjom prinudne naplate uz obračun i naplatu zatezne kamate.

3. Vrhovni sud je osporenom Presudom broj U-1106/04 od 5. marta 2008. godine odbio apelantovu tužbu protiv drugostepenog rješenja kao neosnovanu. U obrazloženju presude je navedeno da je u upravnom postupku činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i da je na utvrđeno stanje pravilno primijenjen zakon, jer se apelant deklarisao kao uvoznik predmetne robe čime je preuzeo obavezu da postupa po članu 83 Zakona o carinskoj politici budući da se apelant podnošenjem prijave carinarnici smatra carinskim obveznikom odgovornim prema propisima za tačnost podataka koji su navedeni u prijavi, vjerodostojnost priloženih dokumenata i postupanje u skladu sa tim obavezama. Sud je ocijenio da je neosnovan apelantov prigovor da je protekao jednogodišnji rok za naknadni obračun carina i drugih uvoznih dažbina budući da je članom 194 stav 4 Zakona o carinskoj politici naknadni obračun manje plaćenih uvoznih dažbina moguć u roku od pet godina od dana podnošenja carinske deklaracije.

4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.“

6. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u predmetu Ustavnog suda broj AP 2443/07 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) .

7. Razlozi navedeni u Odluci broj AP 2443/07 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog tih razloga, Ustavni sud zaključuje da, kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o carinskoj politici, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i navodi o kršenju prava na imovinu, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1122/08 ("Sigma Co" d.o.o. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio