Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1466/08 (R. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 456
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1466/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1466/08, rješavajući apelaciju Rusmire Mehmedović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rusmire Mehmedović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000029 od 19. februara 2008. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rusmira Mehmedović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Sead Sarihodžić, advokat iz Tuzle, podnijela je 20. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000029 od 19. februara 2008. godine, i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine.
2. Prvostepenom Presudom Općinskog suda u Tuzli, broj P-626/03 od 15. oktobra 2003. godine, poništena je odluka tuženog «Univerzalpromet» d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 8-1-a/96 od 22. januara 1996. godine i naloženo tuženom da apelantici uspostavi sva prava iz radnog odnosa, poveže radni staž uplatama svih doprinosa i poreza, te na ime plaća isplati ukupan iznos od 13.933,50 KM sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže određeno u dispozitivu presude, kao i da naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.158,00 KM.
3. Drugostepenom Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine, žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako da je aplantica u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom.
4. Protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 070-0-Rev-07-000029 od 19. februara 2008. godine, i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da, prema odredbama člana 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupka («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: važeći ZPP), ako je prije stupanja na snagu tog zakona donesena prvostepena odluka kojom se postupak pred prvostepenim sudom završava, daljnji postupak provest će se prema dotadašnjim propisima. Dalje je navedeno da, s obzirom da je prvostepna presuda donesena 15. oktobra 2003. godine, a važeći ZPP je stupio na snagu 5. novembra 2003. godine, dopuštenost revizije se mora odlučiti po odredbama ranijeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 42/98 i 3/99, u daljnjem tekstu: raniji ZPP). Prema odredbama člana 364. stav 2. ranijeg ZPP-a revizija nije dopuštena u radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000,00 KM, a prema odredbi člana 364. stav 3. ranijeg ZPP-a revizija nije dopuštena ni u radnin sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanja u nocu, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 15.000,00 KM. U konkretnom slučaju, apelantica je preciziranim tužbenim zahtjevom tražila isplatu naknade plaće u ukupnom iznosu od 13.933,50 KM iz čega proizlazi da je revizija nedopuštena jer ovaj iznos ne prelazi limit od 15.000,00 KM, propisan odredbama člana 364 st. 2. i 3. ranijeg ZPP-a.
5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv Presude Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu, ali je revizija odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine.
9. S obzirom na to da je apelantici 17. novembra 2006. godine uručena Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu Presudu Kantonalnog suda, broj Gž-1744/05 od 17. novembra 2006. godine.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić