Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1577/08 (R. O., F. R., B. H., M. N. i K. Ć.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 38
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1577/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-1577/08, rješavajući apelaciju Rasime Oračević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije:
-Rasime Oračević, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihać, broj Gž-976/05 od 1. aprila 2008. godine;
-Fikrete Rekić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihać, broj Gž-768/05 od 7. aprila 2008. godine;
-Bekire Halavać, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihać, broj Gž-766/05 od 1. aprila 2008. godine;
-Mevlide Nuhanagić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine;
-Katke Ćirić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-1233/05 od 24. marta 2008. godine;
-Samira Ćirića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-07-000307 od 27. maja 2008. godine;
-Ibre Ćehajića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-07-000307 od 27. maja 2008. godine;
-Nafke Hodžić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-350/05 od 28. aprila 2008. godine;
- Senada Žerića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-350/04 od 28. aprila 2008. godine;
-Asima Šehića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj Gž-350/04 od 28. aprila 2008. godine;
-Rafije Bajrić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001742 od 12. decembra 2008. godine;
-Adila Suljića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001748 od 12. decembra 2008. godine;
-Rahime Huseinović, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001747 od 11. decembra 2008. godine;
-Asime Tatarević, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001742 od 12. decembra 2008. godine;
-Munibe Nuspahić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000092 od 16. januara 2009. godine;
-Emire Aganović, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000091 od 26. januara 2009. godine;
-Ramize Đonlagić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000083 od 19. januara 2009. godine;
-Senije Čavkić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001741 od 17. decembra 2008. godine;
-Džemile Ljubijankić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001743 od 18. decembra 2008. godine;
-Safije Suljić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001823 od 12. januara 2009. godine;
-Bejze Hodžić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000082 od 16. januara 2009. godine;
-Sanele Beširević, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000090 od 20. januara 2009. godine;
-Sabihe Fajković, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-08-001821 od 25. decembra 2008. godine;
-Ajše Konjević, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000087 od 26. januara 2009. godine;
-Maide Vilić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-Gž-09-000133 od 3. februara 2009. godine;
zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Rasima Oračević, Fikreta Rekić, Bekira Halavać, Mevlida Nuhanagić i Katka Ćirić, koje zastupa Jasmina Koričić, advokat iz Bihaća; Nafka Hodžić, Senad Žerić, Asim Šehić, Ibro Ćehajić, Samir Ćirić koje zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća; Rafija Bajrić, Adil Suljić, Rahima Huseinović, Asima Tatarević, Muniba Nuspahić, Emira Aganović, Ramiza Džonlagić, Senija Čavkić, Đemila Ljubijankić, Safija Suljić, Bejza Hodžić, Sanela Beširević, Sabiha Fajković i Ajša Konjević koje zastupa Slobodan Brčin, advokat iz Bihaća; i Maida Vilić, koju zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koja su navedena u izreci ove odluke. Apelacije su podnesene u periodu od 29. maja 2008. godine do 5. marta 2009. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1577/08. Spojene su sljedeće apelacije: AP-1577/08, AP-1581/08, AP-1583/08, AP-1585/08, AP-1587/08, AP-2650/08, AP-2651/08, AP-3958/08, AP-3959/08, AP-3957/08, AP-467/09, AP- 384/09, AP- 386/09, AP-387/09, AP-388/09, AP-389/09, AP-390/09, AP-391/09, AP-392/09, AP- 393/09, AP-394/09, AP-395/09, AP-395/09, AP-396/09, AP-397/09 i AP-722/09.
3. Presudama Općinskog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. P-986/02 od 6. juna 2005. godine, P-617/02 od 25. aprila 2005. godine, P-481/02 od 26. aprila 2006. godine, P- 518/02 od 12. aprila 2005. godine, P-441/01 od 20. februara 2004. godine, P-610/01 od 20. februara 2004. godine, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da se Federalno ministarstvo za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida (u daljnjem tekstu: tuženi), obaveže isplatiti im neisplaćenu naknadu za invalidnine i to po osnovu neusklađenih primanja sa rastom prosječne plaće u FBiH za period 1. juni 1996. godine do 31. juli 1998. godine, po osnovu neisplaćene invalidnine za period 1. august 1998. godine do 31. mart 1999. godine U obrazloženju presuda Općinski sud je ukazao da su tužbeni zahtjevi apelanata neosnovani jer je na osnovu Naredbe Fedralne uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Naredba), broj 03-02-280/99 od 4. maja 1999. godine ukupan iznos po tim osnovama upisan na jedinstveni račun apelanta primjenom navedene Naredbe, čija se zakonitost po mišljenju tog suda može cijeniti samo u upravnom sporu. Osim toga, taj sud je smatrao da je time isplata izvršena i obaveza prestala, s obzirom da je sporni iznos potraživanja apelanta koji je obračunat u certifikatima upisan na jedinstveni račun.
4. Općinski sud je presudom broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelantice Mevlide Nuhanagić, po osnovu neisplaćenog materijalnog obezbjeđenja za iznos naveden u izreci presude. U obrazloženju prvostepene presude je navedeno da je apelantica ostvarila pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje prema Zakonu o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i palih boraca («Sl. list RBiH» br. 33/95, 37/95 i 17/96, u daljnjem tekstu: Zakon), a tuženi nije ispunio svoju obavezu pa je sud obavezao tuženog da apelantici, budući da potraživanje nije zastarjelo, isplati dospjele iznose. Dalje je ukazano da je Naredba broj 03-02-280/99 od 4. maja 1999. godine kojom su neisplaćene invalidnine pretvorene u certifikate zaključno sa 31. martom 1999. godine, stavljena van snage Naredbom istog organa broj 05-41-1254/06 od 30. novembra 2006. godine, pa je sud obavezao tuženog na isplatu potraživanja po ovom osnovu u dijelu koji nije zastario.
5. Općinski sud je rješenjima broj 017-0-P-08-001409 od 24. septembra 2008. godine, 017-0-P-08-001487 od 24. septebra 2008. godine, 017-0-0-P-08-001480 od 24. septembra 2008. godine, 017-0-P-08-001659 od 17. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001701 od 17. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001694 od 17. oktobra 2008. godine, 017-0-P08-1473 od 10. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001395 od 24. septembra 2008. godine, 017-0-P-08-001416 od 24. septembra 2008. godine, 017-0-P-08-001388 od 10. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001374 od 10. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001687 od 17. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-1376 od 10. oktobra 2008. godine, 017-0-P-08-001680 od 17. oktobra 2008. godine i P-396/02 od 12. novembra 2008. godine odbacio tužbene zahtjeve apelanta zbog apsolutne nenadležnosti suda. U obrazloženju rješenja Općinski sud navodi da je, prema odredbi člana 10. Zakona, o tužbenim zahtjevima apelanata nadležan odlučivati upravni organ, a ne sud.
6. Kantonalni sud Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je, odlučujući o žalbama apelanata i tuženog, a po službenoj dužnosti, rješenjima broj Gž-976/05 od 1. aprila 2008. godine, Gž-768/05 od 7. aprila 2008. godine, Gž-766/05 od 1. aprila 2008. godine, Gž-1233/05 od 24. marta 2008. godine, 001-0-Gž-07-000208 od 27. maja 2008. godine, Gž-350/06 od 28. aprila 2008. godine, Gž-350/04 od 28. aprila 2008. godine i Gž-350/04 od 28. aprila 2008. godine, prvostepene presude ukinuo i tužbe odbacio. U obrazloženju predmetnih rješenja Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu neisplaćenih naknada za invalidnine i usklađivanja invalidnina sa rastom troškova života, a koji zahtjevi su prema odredbi člana 38. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) u nadležnosti organa uprave, dok rješenja o ovim pravima, po službenoj dužnosti izvršava nadležni provstepeni organ uprave, a ne sud. Također je ukazano da je i za potraživanja apelanata koja se odnose na isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja prema odredbi člana 10. Zakona nadležan odlučivati organ uprave, a ne sud. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud odlučio o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost, čime je učinjena povreda parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku FBiH. («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) iz kog razloga su prvostepene presude ukinute i tužbe odbačene.
7. Kantonalni sud je rješenjima br. 001-0-Gž-08-001742 od 12. decembra 2008.
godine, 001-0-Gž08-001748 od 11. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-08-001747 od 11. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-08-001749 od 16. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-09-000092 od 16. januara 2009. godine, 001-0-Gž-09-000091 od 26. januara 2009. godine, 001-0-Gž-000083 od 19. januara 2009. godine, 001-0-Gž-08-001741 od 17. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-08-001743 od 18. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-08-001823 od 12. januara 2009. godine, 001-0-Gž-09- 000082 od 16. januara 2009. godine, 001-0-Gž-09-000090 od 20. januara 2009. godine, 001-0-Gž- 08-001821 od 25. decembra 2008. godine, 001-0-Gž-09-000087 od 26. januara 2009. godine i 001- 0-Gž-09-000133 od 3. februara 2009. godine žalbe apelanata odbio kao neosnovane, i potvrdio prvostepena rješenja. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud navodi da je Općinski sud pravilno utvrdio da je. prema odredbi člana 10. Zakona o potraživanjima apelanata nadležan odlučivati upravni organ, a ne sud, te da su tužbeni zahtjevi zakonito odbačeni.
8. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i čl. II tač.1, 2, 3. Međunarodnog pakta o građanskim pravima i slobodama. U suštini, povredu prava na pravično suđenje apelanti vide u tome što je Kantonalni sud odbacio njihove tužbe ocjenivši da se radi o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost. Apelanti smatraju da je ovaj zaključak Kantonalnog suda pogrešan obzirom da su se tužbeni zahtjevi odnosili na isplatu spornih potraživanja, a ne na zahtjev za utvrđivanje ovih prava. Naime, apelanti navode da su u parničnom postupku tražili isplatu već utvrđenih prava propisanih odredbama Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica, odnosno Zakona o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, koja su u upravnom postupku ostvarili, a organi uprave im to nisu isplatili. Povredu prava na imovinu, apelanti vide u činjenici što im tuženi nije isplatio invalidnidne i naknade za izuzetno materijalno obezbjeđenje koje su im utvrđene rješenjima tužene, niti naknade za usklađivanje invalidnina sa troškovima života, nego su ta potraživanja na osnovu Naredbe tuženog obračunata i pretvorena u certifikate .
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
10. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenja Kantonalnog suda kojim su njihove tužbe odbačene jer je utvrđeno da sudovi nisu nadležni za rješavanje pitanja isplate izuzetnog materijalnog obezbjeđenja, dospjelih a neisplaćenih invalidnina, odnosno za usklađivanje invalidnina sa rastom troškova života.
11. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine.
12. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetnih apelacija nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić