Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1828/08 («BOBAR OSIGURANjE» a.d. Bijeljina)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1828/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1828/08, rješavajući apelaciju «BOBAR OSIGURANJA» a.d. Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija «BOBAR OSIGURANJA» a.d. Bijeljina podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000243 od 30. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-
Pž-06-000 126 od 16. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj Ps-605/04 od 18. aprila 2006. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «BOBAR OSIGURANJE» a.d. Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Velimir Tepavčević, podnijelo je 17. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000243 od 30. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Pž-06-000 126 od 16. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Ps-605/04 od 18. aprila 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Ps-605/04 od 18. aprila 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 012-0-Pž-06-000 126 od 16. novembra 2007. godine, apelant je, kao tuženi, obavezan da tužiocu, «Lido osiguranje» d.d. Tuzla, isplati iznos od 4.504,68 KM na ime regresa isplaćene štete sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana utuženja, odnosno od 3. novembra 2004. godine pa do isplate. Takođe je obavezan i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000243 od 30. maja 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude zbog toga što vrijednost osporenog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Vrhovni sud je obrazložio da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela presude iznosi 4.504,68 KM, te da navedeni iznosi ne prelaze iznos od 10.000 KM, kako je propisano članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000243 od 30. maja 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Pž-06-000 126 od 16. novembra 2007. godine. S obzirom na navedeno, nesporno je da je u apelantovom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu Presuda Okružnog suda broj 012-0-Pž-
06-000 126 od 16. novembra 2007. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu Presuda Okružnog suda broj 012-0-Pž-06-000 126 od 16. novembra 2007. godine uručena 13. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. juna 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić