Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1830/08 (G.Đ.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1830/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, dopredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i suci Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. travnja 2009. godine, u predmetu broj AP 1830/08, rješavajući apelaciju G.Đ., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.Đ. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-213-
I/02 od 24. siječnja 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda Sarajevo broj U-249/00 od 11. travnja 2001. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. G.Đ. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 18. lipnja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Už-213-I/02 od 24. siječnja 2008. godine i Rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-249/00 od 11. travnja 2001. godine.
2. Apelantica je pokrenula upravni spor protiv Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zbog šutnje administracije, jer tuženo tijelo nije donijelo rješenje o njezinom prizivu protiv Rješenja Uprave za stambena pitanja broj 23/6-372-P-111/99 od 22. siječnja 2000. godine.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj U-249/00 od 11. travnja 2001. godine odbačena je apelantičina tužba podnesena protiv Ministarstva uz obrazloženje da je, nakon dulje prepiske, Sud poslao apelantici dopis od 23. veljače 2001. godine u kojem traži da dostavi određenu dokumentaciju u roku od 8 dana, te je upozorava da će tužba biti odbačena ukoliko u istom roku ne postupi po nalogu suda. Dalje je navedeno da je ovaj dopis apelantici uručen 3. ožujka 2001. godine, te pošto je ostavljeni sudski rok protekao bezuspješno, to je sud odlučio kao u dispozitivu.
4. Rješavajući o prizivu, Vrhovni sud je donio Rješenje broj Už-213-I/02 od 24. siječnja 2008. godine kojim je priziv odbačen. U obrazloženju Rješenja je navedeno da podneseni priziv nije sadržavao potpis podnositelja, pa je ovaj sud dopisom od 7. studenog 2007. godine zatražio od apelantice da priziv uredi i potpiše ga, te upozorio apelanticu da će sud njezin priziv odbaciti kao neuredan ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po ovom dopisu. Pošto navedeni dopis, koji je dostavljen na adresu stanovanja navedenu u tužbi, nije uručen apelantici, jer se, prema izvješću pošte odselila, a o promjeni adrese nije obavijestila sud, ovaj podnesak je 17. studenog 1997. godine objavljen na oglasnoj tabli suda. Obzirom na to da apelantica u ostavljenom roku nije postupila po dopisu suda, sud je odlučio kao u dispozitivu.
5. Nakon toga, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da je pobijanim rješenjima povrijeđeno njezino pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
6. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 1. i stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tomu apelant odlučuje o tomu hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovitom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje pristojbi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Uporaba takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je donio Rješenje broj U-249/00 od 11. travnja 2001. godine kojim je odbacio apelantičinu tužbu obzirom na to da je apelantica propustila u ostavljenom roku urediti tužbu na način kako joj je naložio sud. Dakle, Kantonalni sud nije meritorno postupao povodom apelantičine tužbe, već je tužbu odbacio zbog formalnih razloga, budući da apelantica u ostavljenom roku nije dopunila predmetnu tužbu. Osim toga, Vrhovni sud, rješavajući o prizivu, Rješenjem broj Už-213-I/02 od 24. siječnja 2008. godine odbacio je priziv, budući da apelantica u ostavljenom roku nije postupila po traženju suda, odnosno nije potpisala priziv. Obzirom na to da je apelantica podnijela prvenstveno neurednu tužbu, a potom neuredan priziv na temelju kojih Kantonalni sud, odnosno Vrhovni sud nisu mogli meritorno odlučivati, Ustavni sud smatra da apelantica nije iscrpila učinkovite pravne lijekove, pa samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmetom apelacijskog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tomu, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić