Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2019/08 (S. Đ.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2019/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2019/08, rješavajući apelaciju Slobodana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Đurića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-000 796 od 3. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Petrova, podnio je 3. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 796 od 3. marta 2008. godine.
2. Tužitelji, među kojim je i apelant podnijeli su tužbu Osnovnom sudu Doboj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je Rješenjem, broj RS. 37/05 od 16. septembra 2005. godine, tužbu odbacio.
3. Rješenjem Okružnog suda, broj Gž-788/05 od 5. juna 2006. godine, žalba tužitelja je djelomično uvažena i pobijano rješenje preinačeno u dijelu koji se odnosio na troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 796 od 3. marta 2008. godine, tužba je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odluka drugostepenog suda pravilna uz isticanje da tužitelji izuzev Slađane Radić nisu podnijeli prigovor protiv rješenja o prestanku radnog odnosa funkcioneru koji rukovodi organom, a što su shodno članu 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 11/94 i 6/97, u daljnjem tekstu: ZORODO), koji je bio na snazi u vrijeme spornog odnosa, bili obavezni učiniti prije obraćanja sudu. S obzirom da tužitelji to nisu učinili, te stoga nisu postojale pretpostavke za podnošenje tužbe, tužba je odbačena kao nedozvoljena, odnosno kao neblagovremena u odnosu na tužiteljicu Slađanu Radić.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo iz člana II/3.e), II/3.f), II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. i član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju tužitelji, među kojim je i apelant podnijeli su tužbu Osnovnom sudu, radi zaštite prava iz radnog odnosa. Osnovni sud je Rješenjem, broj RS. 37/05 od 16. septembra 2005. godine, odbacio tužbu kao neblagovremanu i nedozvoljenu. Odlučujući po žalbi Okružni sud je Rješenjem, broj Gž-788/05 od 5. juna 2006. godine, djelomično žalbu uvažio i pobijano rješenje preinačio u dijelu koji se odnosio na troškove postupka, dok je u preostalom dijelu odbio žalbu i potvrdio prvostepeno rješenje. Potom je Vrhovni sud Rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 796 od 3. marta 2008. godine, odbio apelantovu reviziju zaključivši da su nižestepene odluke pravilne i zasnovane na zakonu.
9. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelanta, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku odnosno jer je podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa uslovljeno traženjem interne zaštite shodno ZORODO, a što su tužitelji, među kojima i apelant, propustili da učine. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić