Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2378/08 (A.S.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2378/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2378/08, rješavajući apelaciju A.S, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A.S. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000138 od 28. maja 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. A.S. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je 18. jula 2008. godine podnesak označen kao apelacija Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000138 od 28. maja 2008. godine. Navedeni podnesak je 1. augusta 2008. godine dostavljen Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) i registrovan je kao apelacija pod brojem AP-2378/08.

2. Odlučujući o tužbi apelantice protiv Javne ustanove Narodne biblioteke i Muzejske zbirke Zvornik iz Zvornika (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa, Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio rješenje broj RS-2/05 od 17. oktobra 2005. godine koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-

875/05 od 12. decembra 2005. godine kojim je odbačena tužba apelantice kojom je tražila da se utvrdi da joj je nezakonito prestao radni odnos kod tužene sa danom 21. aprilom 1992. godine, te da se tužena obaveže da je vrati na posao i uspostavi joj sva prava iz radnog odnosa. Apelantica je obavezana da tuženoj naknadi troškove spora u iznosu od 260,00 KM.

3. U obrazloženju svog rješenja Osnovni sud je naveo da je članom 80. stav 2. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa («Službeni list SFRJ», br. 60/89 i 42/90), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka spornog pravnog odnosa, propisano da radnik, u cilju zaštite svojih prava iz radnog odnosa, ima pravo da u roku od 15 dana od dana uručenja odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana kada je radnik saznao za povredu tog prava, podnese prigovor nadležnom organu u preduzeću. Nadalje, da je članom 83. stav 1. istog zakona propisano da radnik koji nije zadovoljan konačnom odlukom nadležnog organa u preduzeću ili ako taj organ ne donese odluku u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, ima pravo u narednom roku od 15 dana da traži zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom. Sud je naveo da je apelantici radni odnos kod tužene prestao u aprila 1992. godine, a da je za povredu svojih prava saznala u maju 1992.godine, odnosno usmenim obavještenjem od strane tadašnjeg direktora tužene Natalije Janjić, kojom prilikom joj je saopšteno da mora podnijeti pismeni zahtjev radi vraćanja na posao, a što apelantica nije učinila spornim. Kako je Odlukom Narodne skupštine RS, objavljene u «Službenom glasniku RS» broj 15/96, ukinuto stanje neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja 19. juna 1996. godine, a apelantica se tek 17. februara 2000. godine pismenim zahtjevom obratila nadležnom organu tužene, kojem zahtjevu nije udovoljeno, nakon čega je 13. marta 2003. godine podnijela tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa, sud je ocijenio da je, u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi, predmetna tužba neblagovremena.

4. Apelantica je protiv rješenja Okružnog suda broj Gž-875/05 od 12. decembra 2005. godine izjavila reviziju koju je Vrhovni sud odbio rješenjem broj 118-0-Rev-06-000138 od 28. maja 2008. godine, ocijenivši da je stanovište drugostepenog suda pravilno i na zakonu zasnovano.

5. Apelantica tvrdi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelantica osporava rješenje Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-

000138 od 28. maja 2008. godine, kojim je potvrđeno rješenje Okružnog suda broj Gž-875/05 od 12. decembra 2005. godine, a kojim je odbačena apelanticina tužba.

9. Dakle, Osnovni, Okružni i Vrhovni sud nisu raspravljali o zakonitosti prestanka radnog odnosa apelantice, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti tužbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela tužbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2378/08 (A.S.) | Sudska praksa | Aktio