Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2692/07 (M. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2692/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2692/07, rješavajući apelaciju Mladena Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Mandića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-06-000 427 od 6. jula 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mladen Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nove Topole, kojeg zastupa Simo Tošić, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 427 od 6. jula 2007. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-285/92 od 21. januara 2003. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-444/03 od 16. novembra 2005. godine, odbačen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, završenog pravosnažnim rješenjem o povlačenju tužbe.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 427 od 6. jula 2007. godine, odbijena je apelantova revizija protiv rješenja Okružnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut tužbom od 31. jula 1989. godine, te je tokom postupka, nakon nekoliko održanih ročišta, kada na ročište od 19. decembra 1996. godine nije pristupio apelant niti njegov punomoćnik, doneseno rješenje o mirovanju postupka koje je dostavljeno punomoćniku apelanta 29. maja 1997. godine. Vrhovni sud je dalje naveo da kako nijedna od stranaka nije tražila nastavak postupka, rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-285/92 od 20. augusta 1997. godine utvrđeno je da je tužba povučena i ovo rješenje uredno je dostavljeno punomoćniku apelanta 27. augusta 1997. godine. Vrhovni sud je istakao da je apelant, putem istog punomoćnika, tek četiri godine nakon toga, 18. decembra 2001. godine, zatražio ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, a na poziv suda apelant nije objasnio na kojim novim činjenicama i tvrdnjama je zasnovao svoj prijedlog, koje bi mogle uzrokovati donošenje drugačije odluke i kada je za njih saznao. Vrhovni sud je zaključio da kod ovakvog stanja stvari nižestepeni sudovi nisu pogriješili kada su apelantov prijedlog za ponavljanje postupka odbacili, ocijenivši ga neblagovremenim, nepotpunim i nedozvoljenim.
4. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka e), st. 3. i 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenje koje je doneseno u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o prijedlogu apelanta za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem o povlačenju tužbe. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelanta. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
7. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred redovnim sudom, koji je okončan pravosnažnim rješenjem Osnovnog suda, broj Rs-285/92 od 20. augusta 1997. godine odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama koje štiti član 6. stav 1. Evropske konvencije. U postupku koji je slijedio, po prijedlogu apelanta za ponavljanje okončanog predmetnog parničnog postupka, odlučivalo se isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje navedenog postupka, pa se shodno tome apelant ne može pozivati na povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pošto je takva apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant također navodi da je zbog odbacivanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno i njegovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka e), st. 3. i 4. Evropske konvencije, pravo da ne bude držan u ropstvu ili potčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelant pobija odluku donesenu u postupku po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u kojem sudovi nisu mogli ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. Također, Ustavni sud je već zaključio da se postupak povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana 5. stav 1. tačka e), st. 3. i 4. Evropske konvencije, člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić