Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-301/09 (Fond za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-301/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 301/09, rješavajući apelaciju Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Bijeljina broj 012-0-
Gž-08-000 572 od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda Bijeljina broj 080-0-I-07-003549 od 26. novembra 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fond za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 2. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-08-000 572 od 20. novembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 080-0-I-07-003549 od 26. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa apelanta, Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske Doboj (u daljnjem tekstu: Fond PIORS Doboj) broj 1107673400 od 24. novembra 2004. godine Milanu Đuranoviću iz Krtove I priznaje se pravo na dodatak uz penziju u mjesečnom iznosu od 85,23 KM počev od 1. decembra 2002. godine. Isplatu dodatka uz penziju vršiće Fond PIO kad Republika obezbijedi sredstva za tu namjenu.
3. Na osnovu pravosnažnog Rješenja Fonda PIORS Doboj broj 1107673400 od 24. novembra 2004. godine tražilac izvršenja Milan Đuranović je podnio Osnovnom sudu predlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršioca kod Nove banjalučke banke, Filijala Doboj. Rješenjem o izvršenju broj 080-0-I-07-003549 od 26. novembra 2007. godine određeno je predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio izvršilac, Osnovni sud je Rješenjem broj 080-0-I-07-003 549 od 16. septembra 2008. godine prigovor odbio kao neosnovan. Istim rješenjem sud je odredio tražiocu izvršenja dodatne troškove u iznosu od 240,00 KM, a preko tog iznosa se zahtjev odbija, te se nalaže izvršiocu da ovaj iznos plati tražiocu izvršenja, a ukoliko to ne učini, provešće se prinudna naplata na isti način kao naplata po osporenom rješenju o izvršenju.
5. Rješavajući žalbu koju je na Rješenje Osnovnog suda broj 080-0-I-07-003 549 od 16. septembra 2008. godine izjavio izvršilac, Okružni sud je Rješenjem broj 012-0-Gž-08-000 572 od 20. novembra 2008. godine žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljNjem tekstu: Evropska konvencija ) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom na to da je apelant osporio Rješenje Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000 572 od 20. novembra 2008. godine i Rješenje Osnovnog suda broj 080-0-I-07-003549 od 26. novembra 2007. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku kojim je, na osnovu pravosnažnog Rješenja Fonda PIORS Doboj, određeno izvršenje na novčanim sredstvima izvršioca na računu kod Nove banjalučke banke, Filijala Doboj. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li je predmetni izvršni postupak zaštićen garancijama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava koja je, odlučujući o primjenjivosti garancija sadržanih u pravu na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kom odgovara član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, na izvršni postupak, ukazala na to da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6 Evropske konvencije, izuzev ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).
10. U konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđeni su pravosnažnim Rješenjem Fonda PIORS Doboj broj 1107673400 od 24. novembra 2004. godine, kojim se obavezuje da tražiocu izvršenja isplaćuje na ime prava na dodatak uz penziju mjesečne iznose od 85,23 KM počev od 1. decembra 2002. godine. U predmetnom izvršnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 080-0-I-07-003549 od 26. novembra 2007. godine, kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršioca kod Nove banjalučke banke, Filijala Doboj. Nakon toga Osnovni sud je donio osporeno Rješenje broj 080-0-I-07-003 549 od 16. septembra 2008. godine, kojim je odbijen prigovor izvršioca pa je Rješenje o izvršenju broj 080-0- I -07-003549 od 26. novembra 2007. godine ostalo na snazi, te je doneseno i osporeno Rješenje Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000 572 od 20. novembra 2008. godine kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku utvrđeno je da su se stekli zakonski uslovi za određivanje prinudnog izvršenja pravosnažnog rješenja, kojim su u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku utvrđene apelantove obaveze prema tražiocu izvršenja, a nisu određena nova ni posebna apelantova prava ili obaveze u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanja građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelant, takođe, navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim Ustavni sud se poziva na svoju praksu u predmetu broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine, gdje je konstatovao da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, pa su apelantovi navodi u pogledu kršenja prava na imovinu, takođe, odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta broj AP 206/02 od 23. jula 2004. godine može da primijeni i u konkretnom slučaju s obzirom na to da je prethodno utvrđeno da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih prava i obaveza. Novčani iznosi koje apelant treba da isplati tražiocu izvršenja predstavljaju imovinsku vrijednost koja je zaštićena članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, apelantova obaveza da isplati novčani iznos tražiocu izvršenja nije nova i posebna obaveza utvrđena u osporenom izvršnom postupku, nego je ta obaveza pravosnažno utvrđena u postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga se apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju, takođe, da odbace kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić