Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-303/09 (A. M.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-303/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 303/09, rješavajući apelaciju Avde Muminovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Avde Muminovića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Zenica, broj 004-0-Gž-

09-000 055 od 20. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda Zavidovići, odjeljenje Maglaj, broj 042-1-I-07-002 151 od 1. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Avdo Muminović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, koga zastupa Ramo Ajkić advokat iz Zenice, podnio je 3. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-09-000 055 od 20. januara 2009. godine, Rješenja Općinskog suda Zavidovići, odjeljenje Maglaj (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 042-1-I-07-002 151 od 1. jula 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj 042-1-P-06-000 060 od 20. marta 2007. godine, obavezan je apelant da Smailu Muminoviću isplati ukupni novčani iznos od 11.491,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom na navedeni novčani iznos počev od dana podnošenja tužbe tj. Od 24. aprila 2006. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.787,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Na temelju pravosnažne Presude Općinskog suda, broj 042-1-P-06-000 060 od 20. marta 2007. godine, tražioc izvršenja, Smail Muminoviću, je podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršioca kod Uni Credit Zagrebačke banke. Rješenjem o izvršenju, broj 042-1-I-07-002151 od 17. marta 2008. godine, određeno je predloženo izvršenje.

4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio izvršilac, Općinski sud je Rješenjem, broj 042-1-I-07-00 2151 od 1. jula 2008. godine, prigovor odbio kao neosnovan. Istim rješenjem sud je odbio tražioca izvršenja sa zahtjevom za naknadu troškova izvršnog postupka.

5. Rješavajući žalbu koju je na Rješenje Općinskog suda, broj 042-1-I-07-00 2151 od 1. jula 2008. godine, izjavio izvršilac, Kantonalni sud je Rješenjem, broj 004-0-Gž-09-000 055 od 20. januara 2009. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.

6. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima, povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija ) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske kovencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. S obzirom da je apelant osporio Rješenja Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-09-000 05 od 20. januara 2009. godine i Rješenja Općinskog suda, broj 042-1-I-07-002 151 od 1. jula 2008. godine, Ustavni sud će dopustivost predmeta apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, kojim je, na temelju pravosnažne Presude Općinskog suda, broj 042-

1-P-06-000 060 od 20. marta 2007. godine, apelant obavezan da Smailu Muminoviću isplati ukupni novčani iznos od 11.491,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li je predmetni izvršni postupak zaštićen garancijama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, koja je odlučujući o primjenjivosti garancija sadržanih u pravu na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kojem odgovara član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, na izvršni postupak, ukazala na to da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

10. U konkretnom slučaju apelantova prava i obaveze utvrđene su u pravosnažnom Presudom Općinskog suda, broj 042-1-P-06-000 060 od 20. marta 2007. godine, kojom se obavezuje da tražiocu izvršenja isplati ukupni novčani iznos od 11.491,00 KM sa zateznom zakonskom kamatom. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju, broj 042-1-I-07-002151 od 17. marta 2008. godine, kojim je određeno izvršenje na novčanim sredstvima na računu izvršioca kod Uni Credit Zagrebačke banke. Nakon toga, Općinski sud donio je osporeno Rješenjem, broj 042-

1-I-07-00 2151 od 1. jula 2008. godine, kojim je odbijen prigovor izvršioca pa je Rješenje o izvršenju, broj 042-1-I-07-002151 od 17. marta 2008. godine, ostalo na snazi, te je doneseno i osporeno rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-09-000 05 od 20. januara 2009. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku, utvrđeno je da su se stekli zakonski uslovi za određivanje prinudnog izvršenja pravosnažnog rješenja, kojim je u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku, utvrđene apelantove obaveze prema tražiocu izvršenja, a nisu određena nova ni posebna prava ili obaveze apelanta u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

11. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija u ovom djelu ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelant takođe navodi da je povrijeđeno i njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije. Ustavni sud smatra i da je pozivanje apelanta na pravo na djelotvoran pravni lijek ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, s obzirom da član 13. Evropske konvencije, koja se prema Ustavu Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, propisuje da: [...]“Svako čija su prava i slobode priznata ovom konvencijom narušena, ima pravo na pravni lijek pred nacionalnim vlastima[...].“ S obzirom da je prethodno utvrđeno da je apelantovo pozivanje na pravo na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilno sa Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine, isti se zaključak mora izvesti i u pogledu apelantovog pozivanja na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji „pravo zaštićeno konvencijom“, što je i uslov za primjenu navedenog člana.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-303/09 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio