Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-323/08 (M. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 18e
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-323/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 323/08, rješavajući apelaciju Mileta Maričića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mileta Maričića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-06-000 375 od 28. novembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-U-06-000 102 od 24. maja 2006. godine, Rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać broj 11/2-23-125-
UP-2/03 od 23. februara 2006. godine i Zaključka Službe za stambeno-komunalnu oblast, obnovu i sanaciju Općine Ključ broj 04-23-114/02 od 30. avgusta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Maričić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 24. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-
000 375 od 28. novembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-U-06-000 102 od 24. maja 2006. godine, Rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/2-23-125-UP-2/03 od 23. februara 2006. godine i Zaključka Službe za stambeno-komunalnu oblast, obnovu i sanaciju Općine Ključ (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04-23-114/02 od 30. avgusta 2005. godine.
2. Zaključkom Službe broj 04-23-114/02 od 30. avgusta 2005. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelanta za povrat stana koji se nalazi u Sanici, ulica Aleja 510 broj 10 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju svog zaključka Služba je navela da je odredbama člana 18e. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99, 43/99 i 15/02) propisano da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može, izuzetno od člana 5. ovog zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana do 6. oktobra 2002. godine. Služba je navela da je nakon održane usmene rasprave, na koju su bili pozvani apelant i privremeni korisnik Saim Karadžić, utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne radi o oštećenom ili devastiranom stanu, u smislu navedene zakonske odredbe, već da se radi o oštećenosti usljed nekorištenja, koje zahtijeva neznatna sredstva za opravku. S obzirom da je apelant 14. juna 2002. godine podnio zahtjev za povrat predmetnog stana, a da se predmetni zahtjev ne može podvesti pod izuzetak iz člana 18e. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, Služba je odlučila kao u izreci zaključka.
3. Ministarstvo, odlučujući o žalbi apelanta protiv Zaključka Službe broj 04-23-114/02 od 30. avgusta 2005. godine, donijelo je Rješenje broj 11/2-23-125-UP-2/03 od 23. februara 2006. godine kojim je žalba apelanta odbijena kao neosnovana.
4. Protiv Rješenja Ministarstva broj 11/2-23-125-UP-2/03 od 23. februara 2006. godine apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je Presudom broj 001-0-U-06-000 102 od 24. maja 2006. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. Određeno je da će o zahtjevu apelanta za oslobađanje od plaćanja troškova za sudsku taksu biti odlučeno naknadnim rješenjem.
5. Protiv Presude Kantonalnog suda broj 001-0-U-06-000 102 od 24. maja 2006. godine apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu koji je Presudom broj 070-0-
Uvp-06-000 375 od 28. novembra 2007. godine odbio zahtjev apelanta.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 8. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine, odnosno za stan koji nije proglašen napuštenim do 4. oktobra 1999. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelant zahtjev za povrat predmetnog stana podnio 14. juna 2002. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Propust apelanta da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić