Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-705/07 (B. P., L. S., D. S., S. D., J. D., M. B., D. L. i D. R.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Ponavljanje postupka
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-705/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 705/07, rješavajući apelaciju Borislave Petković i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislave Petković, Ljubinke Sredić, Darka Sredića, Slobodana Dimitrijevića, Janka Dimitrijevića, Milice Briševac, Draženke Latinović i Dragana Ristića, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 097-0-Gž-06-000261 od 12. decembra 2006. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P. 166/03-I od 5. aprila 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Borislave Petković, Ljubinke Sredić, Darka Sredića, Slobodana Dimitrijevića, Janka Dimitrijevića, Milice Briševac, Draženke Latinović i Dragana Ristića, podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj P. 166/03-I od 6. maja 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije

OBRAZLOŽENJE

1. Borislava Petković, Ljubinka Sredić, Darko Sredić, Slobodan Dimitrijević, Janko Dimitrijević, Milica Briševac, Draženka Latinović i Dragan Ristić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 26. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-06-000261 od 12. decembra 2006. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P. 166/03-I od 5. aprila 2006. godine, presude Apelacionog suda, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine i presude Osnovnog suda, broj P. 166/03-I od 6. maja 2004. godine. Apelanti su 20. aprila 2007. godine i 20. februara 2008. godine dopunili apelaciju.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tuženih Ljubinke Ostojić rođ. Ristić, Nataše Stankić rođ. Despotović, Saše Cavrić rođ. Despotović i Srećka Despotovića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi priznanja prava vlasništva, Osnovni sud je presudom, broj P. 166/03-I od 6. maja 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Apelacionog suda, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se utvrdi njihov suvlasnički dio na nekretninama pobliže označenim u izreci prvostepene presude. Istom presudom obavezani su apelanti da solidarno naknade tuženim troškove parničnog postupka.

3. Odlučujući u ponovnom postupku po prijedlogu prvoapelanta i četvrtoapelanta (Borislave Petković i Slobodana Dimitrijevića) za ponavljanje parničnog postupka okončanog presudom Apelacionog suda, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine, Osnovni sud je donio rješenje, broj P. 166/03-I od 5. aprila 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-

06-000261 od 12. decembra 2006. godine, kojim je odbacio kao neblagovremen prijedlog za ponavljanje postupka.

4. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» Dopustivost u odnosu na rješenje Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-06-000261 od 12. decembra 2006. godine i rješenje Osnovnog suda, broj P. 166/03-I od 5. aprila 2006. godine

6. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenje Apelacionog suda, broj 097-0-Gž-06-

000261 od 12. decembra 2006. godine i rješenje Osnovnog suda, broj P. 166/03-I od 5. aprila 2006. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanata. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).

7. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o prijedlogu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

8. Apelanti, također, smatraju da je pobijanim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanata, Ustavni sud ukazuje da apelanti pobijaju odluke donesene u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka, gdje je Ustavni sud već zaključio da se navedeni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanata, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju, takođe, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na presudu Apelacionog suda, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine

9. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava, je presuda Apelacionog suda, broj Gž. 383/04 od 21. februara 2005. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena presuda Apelacionog suda, s obzirom da je Osnovni sud 5. aprila 2006. godine donio rješenje po zahtjevu za ponavljanje predmetnog parničnog postupka, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu presudu Apelacionog suda primili prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. februara 2007. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Apelacionog suda.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-705/07 (B. P., L. S., D. S., S. D., J. D… | Sudska praksa | Aktio