Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-823/07 (L. M.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-823/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 823/07, rješavajući apelaciju Ljubomira Miloševića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljubomira Miloševića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-
178/05 od 15. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubomir Milošević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gacka, koga zastupa Obrad Ristić, advokat iz Nevesinja, podnio je 13. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-178/05 od 15. februara 2007. godine. Zastupnik apelanta je, na traženje Ustavnog suda, 6. septembra 2007. godine dostavio punomoć za zastupanje apelanta.
2. Presudom Osnovnog suda Nevesinje ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P.231/01 od 29. marta 2002. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog sud Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-262/02 od 9. jula 2002. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi Rješenje prvotuženog davaoca stana na korištenje, broj 310/95 od 5. juna 1995. godine, kojim je drugotuženoj N.M. dodjeljen na korišćenje stan u zgradi Ps-20/01, ulaz 1, stan broj 3 i ugovor o korišćenju stana broj 10/95 od 25. decembra 1995. godine.
3. Nezadovoljan navedenim presudama, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je Rješenjem, broj Rev-247/03 od 27. septembra 2004. godine, uvažio reviziju, ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.
4. Okružni sud, u ponovnom postupku, donio je Rješenje, broj Gž. 418/04 od 29. decembra 2004. godine, kojim se ukida prvostepena Presuda Osnovnog suda, broj P.231/01 od 29. marta 2002. godine i ukidaju se sprovedene radnje u postupku i tužba odbacuje.
5. Vrhovni sud, u postupku revizije, donio je Rješenje, broj Rev-178/05 od 15. februara 2007. godine, kojim je revizija odbijena uz obrazloženje da je drugostepeni sud pravilno primjenio odredbu člana 16. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine ("Službeni glasnik Republike Srpske", br. 38/98 do 39/03, u daljnjem tekstu: ZPP ZKNI), kada je zaključio da je apelantu prestalo stanarsko pravo zbog propuštanja roka za ponišenje tužbe za povrat stana.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, apelant je 29. oktobra 2001. godine podnio tužbu sudu radi poništenja Rješenja prvotuženog, broj 310/95 od 5. juna 1995. godine, kojim je drugotuženoj dodjeljen na korišćenje predmetni stan i ugovor o korišćenju stana, broj 10/95 od 25. decembra 1995. godine. Naime osporenim Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-178/05 od 15. februara 2007. godine, revizija je odbijena uz obrazloženje da je drugostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo i odbacio tužbu apelanta uz napomenu da su rokovi vezani za povrat stana strogo određeni i prekluzivnog karaktera i ukoliko se propuste dovode ne samo do gubljenja prava na pokretanje postupka nego i do gubljenja prava koje bi u tom sporu bilo predmetom zaštite. Dakle, sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbe, već je ista odbačena iz formalnih razloga. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelana na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
1310/06 od 15. februara 2007. godine). Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić