Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/07 (J., D., Z. i G. M.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3606/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3606/07, rješavajući apelaciju Jagode Metlar i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Jagode, Danice, Zorana i Gorana Metlar podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-GŽ-07-001131 od 25. oktobra 2007. godine, Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1842/97 od 8. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-

1842/97 od 6. oktobra 2006. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Jagoda, Danica, Zoran i Goran Metlar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke, koje zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 24. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelaciju su podnijeli protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-GŽ-

07-001131 od 25. oktobra 2007. godine, Rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1842/97 od 8. maja 2007. godine i Presude Osnovnog suda broj P-

1842/97 od 6. oktobra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1842/97 od 6. oktobra 2006. godine obavezana je «Krajina osiguranje» d.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantima na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od po 5.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja presude pa do konačne isplate. Istom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev Milke Metlar kao i tužbeni zahtjev apelanata za isplatu materijalne štete, zatim za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenih iznosa, za dosuđenje zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos i za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa. Takođe, tužena je obavezana da apelantima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.930,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Apelanti su 9. novembra 2006. godine, nezadovoljni odlukom o troškovima postupka, izjavili žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj P-1842/97 od 6. oktobra 2006. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj P-1842/97 od 8. maja 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-0-GŽ-07-001131 od 25. oktobra 2007. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanata. U obrazloženju Okružnog suda se navodi da je na ročištu za glavnu raspravu u ovom predmetu, koje je zaključeno 28. avgusta 2006. godine i kom je prisustvovao punomoćnik apelanata, postupajući sudija u smislu člana 185 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) obavijestio stranke da će presuda da bude donesena 6. oktobra 2006. godine i da su dužni sami da preuzmu presudu u zgradi suda jer se ona neće dostavljati u skladu sa odredbama o dostavljanju. Takođe je navedeno da rok žalbe protiv presude počinje da teče prvog narednog dana nakon donošenja presude. Dalje se navodi da u spisu nema obavijesti sudije, u smislu člana 184 stav 2 ZPP, da će doći do kašnjenja u izradi odluke. Navedeno je i da je punomoćnik apelanata prvostepenu presudu preuzeo 12. oktobra 2006. godine, a žalbu je predao neposredno sudu 9. novembra 2006. godine, nakon isteka zakonom propisanog roka od 30 dana od narednog dana od dana donošenja presude (član 203 stav 1 ZPP).

5. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini. Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbio žalbu i potvrdio rješenje Osnovnog suda kojim je odbačena kao neblagovremena žalba apelanata izjavljena protiv Presude Osnovnog suda broj P-1842/97 od 6. oktobra 2006. godine, jer žalba nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 203 stav 1 ZPP. Dakle, osporenim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o žalbi koju su apelanti podnijeli protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelanti, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove već su samo formalno, van roka, podnijeli žalbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelanti nisu došli do konačne odluke koja bi mogla da bude predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3606/07 (J., D., Z. i G. M.) | Sudska praksa | Aktio