Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3879/08 (S. K. i Đ. P.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3879/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3879/08, rješavajući apelaciju Slobodana Katanića i Đorđa Popovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Katanića i Đorđa Popovića podnesena protiv Naloga Supervizora za Brčko i prvog zamjenika Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 15. februara 2008. godine («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj 7/08) zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Slobodan Katanić i Đorđe Popović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Brčkog, koje zastupa Goran Blagojević, advokat iz Šamca, podnijeli su 15. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naloga Supervizora za Brčko i prvog zamjenika Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu (u daljnjem tekstu: Nalog) od 15. februara 2008. godine («Službeni glasnik Brčko distrikta BiH» broj 7/08), koja je evidentirana pod brojem AP 3879/08. Apelanti su protiv istih Naloga podnijeli novu apelaciju 24. februara 2009. godine, koja je evidentirana pod brojem AP 581/09.

2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3879/08 . Spojene su sljedeće apelacije: AP-3879/08. i AP-581/09.

3. Odlukama Prvog zamjenika Visokog predstavnika i supervizora za Brčko distrikt BiH od 15. februara 2008. godine apelanti su razrješeni svih dužnosti koje su obavljali u Policiji Distrikta BiH i trajno im je zabranjeno «obavljanje bilo koje dužnosti u policiji Brčko distrikta, te im je zabranjeno obavljanje bilo koje dužnosti u bilo kojoj drugoj javnoj instituciji distrikta Brčko, bilo da je ta dužnost izborna ili ne, ili neka druga dužnost po bilo kojem osnovu»

4. Apelanti su 28. marta 2008. godine podnijeli tužbu protiv Ureda visokog predstavnika i Prvog zamjenika Visokog predstavnika zan BiH radi utvrđenja nepostojanja prava za donošenje osporenih odluka kojim su apelanti razrješeni dužnosti službenika u Policiji Brčko Distrikta BiH.

5. Osnovni sud Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem broj 096-0-P-

08-000189 od 16. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Gž-08-000697 od 6. oktobra 2008. godine odbacio tužbu apelanata zbog postojanja imuniteta na strani tuženog u skladu sa Bečkom Konvencijom o diplomatskim odnosima što je dodjeljeno tuženom članom 3. stav 4. Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

6. Osnovni sud je rješenjem broj 096-0-P-08-000189 od 27. novembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Apelacionog suda broj 097-0-Gž-08-000032 od 15. januara 2009. godine odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv rješenja Apelacionog suda broj 097-0-

Gž-08-000697 od 6. oktobra 2008. godine.

7. Apelanti se žale da ni jedan od redovnih sudova nije prihvatio raspravljanje u pravnoj stvari apelanata po tužbi protiv Ureda Visokog predstavnika radi poništenja osporenih odluka Prvog zamjenika Visokog predstavnika, pozivajući se na imunitet tuženog donosioca osporenih akata koji proizilazi iz odredbe člana 3. tačka 4. Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koji je zasnovan na odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima. Stoga apelanti smatraju da protiv odluke Visokog predstavnika nema djelotvornog pravnog lijeka u domaćem pravnom sistemu BiH, pa traže da Ustavni sud preispita ustavnost osporenih odluka Prvog zamjernika Visokog predstavnika. Apelanti smatraju da su im odlukama Prvog zamjenika Visokog predstavnika povrijeđena prava na pravično suđenje, slobodu izražavanja, slobodu udruživanja sa drugima, djelotovran pravni lijek i nediskriminaciju, koja su zaštićena čl. II/3.e), h), i), i k), II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, što odgovara čl. 6.,10.,11., 13. i 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti također traže da im Ustavni sud utvrdi naknadu na ime nematerijalne i materijalne štete i to na ime duševnih bolova iznos od po 15.000,00 KM uz kamatu od 10% na godišnjem nivou, počev od donošenja odluke Prvog zamjenika Visokog predstavnika za BiH do isplate, te na ime materijalne štete zbog gubitka zarade po osnovu plate apelantu Slobodanu Kataniću iznos od 3.500,00 KM, a apelantu Đorđu Popoviću iznos od 3.500,00 KM sa 10% kamate na godišnjem nivou počev od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa počev od donošenja opsorenih odluka pa do isplate.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;“

9. U konkretnom slučaju apelanti osporavaju odluke ureda Visokog predstavnika kojom su smjenjeni sa javnih funkcija i smatraju da su im tim odlukama povrijeđena ustavna prava. Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti je da li se osporene odluke Ureda Visokog predstavnika mogu smatrati odlukama organa Bosne i Hercegovine i da li apelanti uživaju ustavnu zaštitu u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na ove akte i njihovog donosioca.

10. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u Odluci o dopustivosti (Berić Dušan i dr. protiv Bosne i Hercegovineod 16. oktobra 2007. st. 26-30), gdje su podnosioci prijave osporavali odluke Visokog predstavnika o njihovoj smjeni s javnih funkcija, donesene na osnovu «bonskih ovlasti» Ureda Visokog predstavnika, kao i u konkrentom slučaju. Ocjenjujući da li bi se Bosna i Hercegovina mogla smatrati odgovornom za osporavane postupke, Evropski sud se pozvao na obrazloženje dato u slučaju Behremi i Behremi i Saramati (Behrami i Behrami protiv Francuske i Saramati protiv Francuske, Njemačke, Norveške, br. 7141/01 i 78166/01, od 2. maja 2007. godine; st. 146-149) u kojem je zauzet stav da Evropski sud nije nadležan ratione personae da razmatra mjere koje donose tužene zemlje a koje su preduzete u ime Ujedinjenih Nacija. Također je zauzet stav u pogledu veze između Evropske Konvencije i postupanja UN-a u skladu s Poglavljem VII Povelje Ujedinjenih nacija. Ocijenjeno je da operacije uvedene rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, u skladu s Poglavljem VII Povelje UN-a predstavljaju osnovu misije Ujedinjenih nacija za osiguranje međunarodnog mira i sigurnosti. Obzirom da se one, radi svoje efikasnosti, oslanjaju na podršku zemalja članica, zaključeno je da se Evropska konvencija ne može tumačiti na način da radnje ili propuste strana ugovornica obuhvaćene rezolucijama Vijeća sigurnosti, a koje se dese prije ili u toku takvih misija, podvrgne ispitivanju Evropskog suda.

11. Evropski sud je zauzeo stav da je citirana praksa primjenjiva i u uporednom slučaju Berić Dušan i dr. protiv Bosne i Hercegovine, te da je Visoki predstavnik smjenjujući zvaničnike sa javnih funkcija izvršavao dodijeljena ovlaštenja prema Poglavlju VII Povelje Ujedinjenih nacija i time se sporna mjera, u principu, «pripisuje» Ujedinjenim nacijama, pa se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja.

12. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud podržao ustanovljenu praksu i u odluci Dragan Kalinić i Milan Bilbija protiv Bosne i Hercegovine od 13. maja 2008. godine gdje se pozvao na odluku Berić i ostali napominjući da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa, njegovim «bonskim ovlastima», u principu, mogu pripisati Ujedinjenim nacijama, i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja.

13. S tim u vezi Ustavni sud podsjeća i na relevantnu praksu Doma za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (vidi Odluka o prihvatljivosti broj CH/02/12457 od 2. aprila 2003. godine tač.9-11), gdje se aplikant također žalio da je Visoki predstavnik odlukom o njegovoj smjeni sa javne funkcije prekoračio svoje ovlasti i time prekršio prava podnosioca prijave zaštićena Evropskom konvencijom. Dom je zauzeo stav da Visoki predstavnik u vršenju svojih ovlaštenja ne istupa kao organ Bosne i Hercegovine ili njenih entiteta. Prema tome, zaključeno je da radnje Visokog predstavnika ne spadaju u opseg odgovornosti Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud smatra da se navedena praksa može primjeniti na konkretan slučaj.U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je nadležnost Ustavnog suda određena članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojem Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u slučaju spora zbog «presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». Dakle, Ustavni sud nema nadležnost da ispituje odluke organa koji nije u nadležnosti Bosne i Hercegovine. Prema tome, apelacija podnesena protiv odluke Visokog predstavnika, odnosno akta Ujedinjenih nacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U odnosu na zahtjev apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione personae nedopustiva, to apelantima ne pripada pravo na kompenzaciju.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3879/08 (S. K. i Đ. P.) | Sudska praksa | Aktio