Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/08 (M. L.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3918/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3918/08, rješavajući apelaciju Milojke Lazarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milojke Lazarević podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000227 od 23. septembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milojka Lazarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 22. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-
0-Rev-08-000227 od 23. septembra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj P-813/03 od 7. aprila 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice Razije Volić Karabegović (u daljnjem tekstu: tužiteljica), da se apelantici otkaže ugovor o korištenju stana u ulici Bolnička broj 17, u Sarajevu, a koji ugovor je zaključen 30. aprila 1967. godine uz obavezu apelantice da predmetni stan slobodan od lica i stvari preda tužiteljici na raspolaganje u posjed i isplati naknadu za korištenje predmetnog stana za period od 1. januara 2002. godine, pa do predaje u posjed u mjesečnom iznosu od po 91,00 KM. Istom presudom, odbačen je protivtužba apelantice kao neuredna.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine, žalba tužiteljice je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačnena i apelantica obavezana da za korištenje stana tužiteljici isplatiti naknadu štete za korišćenje predmetnog stana u iznosu od 91,00 KM mjesečno počev od 1. januara 2002. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uslovi. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, a u neosporenom dijelu (stav II) prvostepena presuda je ostala neizmjenjena. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000227 od 23. septembra 2008. godine, odbacio reviziju apelantice kao nedozvoljenu obrazlažući je odredbom člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku (Službene novine Federacije Bosne i Hercrgovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, tužilac nije označio vrijednost predmeta spora, u smislu odredbe člana 319. ZPP-a, kojom je propisano da kada se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa ili iz odnosa korištenja stana odnosno poslovnih prostorija, vrijednost predmeta spora se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini osim ako se radi o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme. Kako se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju iz odnosa korištenja stana, to pobijani dio pravomoćne presude (1.092,00 KM, koliko iznosi jednogodišnja dosuđena najamnina predmetnog stana), ne prelazi vrijednosni kriterij od 10.000,00 KM, za dopustivost revizije iz naprijed citirane odredbe (stav 2. člana 237. ZKP-a), to revizija kao vanredni pravni lijek nije dopuštena. Također, kako prema ocjeni suda odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, sud je zaključio da revizija u konkretnoj pravnoj stvari nije dozvoljena.
5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantica odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanicat nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000227 od 23. septembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine.
9. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine. S obzirom da je Vrhovni sud rješenjem, broj 070-0-Rev-08-000227 od 23. septembra 2008. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelantice protiv predmetne presude, samo po sebi se podrazumijeva da je apelantica presudu Kantonalnog suda, broj GŽ-1746/05 od 15. novembra 2007. godine, primila prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 22. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila pobijanu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić