Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3980/08 (M. D.)
Odluka donesena 15. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3980/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3980/08, rješavajući apelaciju Mihajla Dujkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Mihajla Dujkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-000963 od 14. oktobra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 002-0-Gž-07-000 018 od 5. marta 2007. godine zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
OBRAZLOŽENJE
1. Mihajlo Dujković (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 25. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-07-000963 od 14. oktobra 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 002-0-Gž-07-000 018 od 5. marta 2007. godine.
2. Prvostepenom Presudom Osnovnog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-236/02 od 17. novembra 2006. godine «Bosanac» d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu isplati iznos od 2.883,52 KM. Navedeni iznos je trebao da se uplati na ime naknade štete zbog toga što nije ispunjen ugovor o proizvodnji i isporuci sirovog duhana roda 1989. godine sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. januara 2006. godine pa do konačne isplate, te na ime troškova postupka iznos od 1.070,00 KM.
3. Drugostepenom Presudom Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 018 od 5. marta 2007. godine žalba tuženog je uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako da je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Takođe, apelant je obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.200,00 KM.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-07-000963 od 14. oktobra 2008. godine, te je odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Takođe je navedeno i da je apelant predložio da Vrhovni sud dozvoli reviziju u skladu sa članom 237 stav 3 ZPP. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da se nisu stekli uslovi iz člana 237 stav 3 jer odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima s obzirom na to da je Vrhovni sud, o istim predmetima koje navodi revizija, već odlučivao i usvojio pravni stav, te je primjenom člana 247 stav 1, a u vezi sa članom 237 stav 2 ZPP, odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 018 od 5. marta 2007. godine izjavio reviziju koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 070-0-Rev-07-000963 od 14. oktobra 2008. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 002-0-Gž-07-000 018 od 5. marta 2007. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda s obzirom na to da je Vrhovni sud 14. oktobra 2008. godine donio rješenje povodom izjavljene revizije, pa se samo po sebi podrazumijeva da je navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić