Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1910/08 (N.M.)

Odluka donesena 15. 04. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1910/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 15. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1910/08, rješavajući apelaciju N.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.M. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-07-000586 od 30. maja 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-

Uvp-07-000001 od 30. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000 549 od 27. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. N.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 23. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-07-000586 od 30. maja 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Uvp-07-000001 od 30. aprila 2007. godine i presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000 549 od 27. septembra 2006. godine.

2. Rješenjem Policijske uprave Ilijaš, broj 02/3-5-2.2-04-1-814/2005 od 7. novembra 2005. godine, odbijen je apelantov zahtjev za nabavljanje oružja – pištolja, međutim, rješenjem Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj UP-2-02/PK-4-04-1-

93/05 od 30. decembra 2005. godine, poništeno je navedeno rješenje i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

3. Rješenjem Pete policijske uprave – Policijska stanica Ilijaš (u daljnjem tekstu: Policijska stanica), broj 02/3-5-2.2-04-1-814/2005 od 24. februara 2006. godine, odbijen je apelantov zahtjev za nabavljanje oružja – pištolja.

4. Rješenjem Ministarstva, broj UP-2-02/PK-4-04-1-22 od 12. aprila 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Policijske stanice.

5. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000 549 od 27. septembra 2006. godine, odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Ministarstva, broj UP-2-02/PK-4-04-1-22 od 12. aprila 2006. godine.

6. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Uvp-07-000001 od 30. aprila 2007. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000 549 od 27. septembra 2006. godine.

7. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-U-07-000586 od 30. maja 2008. godine, odbačena je apelanova tužba za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-

000 549 od 27. septembra 2006. godine. U obrazloženju presude je navedeno da u konkretnom slučaju, Kantonalni sud, odlučujući o tužbi u upravnom sporu i donoseći presudu, broj 009-0-U-06-

000549 od 27. septembra 2006. godine, nije sam utvrđivao činjenice, niti je sam provodio dokaze, iz čega slijedi da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za ponavljanje postupka iz člana 47. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05).

8. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant takođe traži da Ustavni sud naloži nadležnom organu da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu radi nanesene duševne boli usljed napora da ostvari svoje zakonsko pravo.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

10. Ustavni sud ističe da režim regulisanja prava na držanje vatrenog oružja, spada u djelokrug javno-pravnih ovlašćenja određene države, koji je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takvo pravo, konkretno, u Kantonu Sarajevo, regulisano je Zakonom o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije («Službene novine Kantona Sarajevo» br. 29/01, 16/02 i 10/05).

11. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav, koji je zauzet u odluci Evropskog suda za ljudska prava, Nicolussi protiv Austrije, da prema praksi Evropske komisije za ljudska prava «građanska prava» ne uključuju ona prava ili obaveze koje može imati pojedinac, kada se ona ne odnose na privatni domen pojedinca, nego se odnose na prava i obaveze pojedinca u suštinskom domenu javnog prava. Ustavni sud smatra da je naveden stav primjenjiv i u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud je i u svojoj dosadašnjoj praksi zaključio da se pravo na držanje oružja i pitanje javnog reda i mira rješava u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene organa države i u skladu sa posebnim zakonom, što je u apsolutnom domenu javnog prava (vidi odluku Ustavnog suda AP-

2285/05 od 9. novembra 2006. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. Prema tome, pravo lica da mu se izda dozvola za držanje oružja, prema stavovima Ustavnog suda i Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila takvo pravo licu iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Iz navedenog razloga, bez obzira što takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti ispuni druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28). Iz navedenog proizilazi da je apelacija u odnosu na člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U odnosu na apelantov zahtjev za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae nedopustiva, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1910/08 (N.M.) | Sudska praksa | Aktio