Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1169/07 (I. K.)

Odluka donesena 29. 04. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1169/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1169/07, rješavajući apelaciju Ilke Kukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilke Kukić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Kž-07-000 010 od 1. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda Mostar broj 07 58 K 009278 06 K od 29. novembra 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilka Kukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Odvjetnički ured Sesar-

Ćurić Mostar, podnijela je 23. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 007-0-Kž-07-000 010 od 1. februara 2007. godine i Presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 009278 06 K od 29. novembra 2006. godine. Apelantica je 7. juna 2007. godine dopunila apelaciju i dostavila Presudu Općinskog suda od 29. novembra 2006. godine.

2. Općinski sud je donio Presudu broj 07 58 K 009278 06 K od 29. novembra 2006, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Kž-07-000 010 od 1. februara 2007. godine, kojom je apelanticu proglasio krivom za počinjeno krivično djelo obmane pri dobivanju kredita ili drugih pogodnosti iz člana 268. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i osudio je na kaznu zatvora od četiri mjeseca. Sud je ustanovio da je apelantica krivično djelo počinila tako što je davatelju kredita „Hypo Alpe Adria Bank“ dala neistinite podatke o svom imovinskom stanju i druge podatke značajne za dobivanje kredita koji je iznosio 15.000,00 KM. Na temelju provedenih dokaza, kao i priznanja optužene da je kriva Sud je zaključio da je apelantica počinila krivično djelo koje joj je stavljeno na teret, jer je postupila sa izravnom namjerom, imajući pri tome jasnu sliku o krivičnom djelu, koja je osnova za volju i odluku da se djelo izvrši. Sud je utvrdio da je apelantica bila svjesna da davatelju kredita dostavlja neistinite podatke kako o sebi kao dužniku, tako i o žirantu da bi dobila kredit, jer nije bila u radnom odnosu i nije imala redovna primanja. Prilikom odmjeravanja kazne i visine kaznene sankcije prema apelantici Sud je kao olakšavajuće okolnosti ocijenio da je riječ o optuženoj koja ranije nije osuđivana, da je samohrana majka jednog djeteta, te da je priznala krivicu.

3. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je, razmatrajući navode apelantičine žalbe koji se odnose na odluku prvostepenog suda o krivičnoj sankciji, u smislu da se uslovnom osudom mogla postići svrha kažnjavanja s obzirom na to da ima završena četiri razreda osnovne škole i da je, kao takva, smatrala da ne čini nikakvo krivično djelo, te da je kredit namjeravala vratiti, zaključio da su ti navodi neosnovani imajući u vidu objektivnu težinu krivičnog djela. Dalje, Kantonalni sud je zaključio da nisu relevantni apelantičini žalbeni navodi o tome da je neko drugi pribavio neistinite potvrde, neko drugi popunio obrasce i da je, zbog toga, bila uvjerena da je sve u skladu sa zakonom.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Naime, prema njenom mišljenju, sudovi nisu ocijenili kao olakšavajuću okolnost to što je gotovo nepismena, što je lošeg zdravstvenog stanja, što je smatrala da to što čini nema obilježje krivičnog djela, jer, kako ističe, nije imala namjeru da ošteti bilo koga, a kredit je namjeravala da vrati u potpunosti, što i čini. Za apelanticu to konkretno znači da joj je mogla biti izrečena i uslovna kazna, kojom bi se, također, postigla svrha kažnjavanja.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je, također, očigledno neosnovana ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom.

7. Iz apelacije proizlazi da je za apelanticu sporno to što je osuđena na zatvorsku kaznu, odnosno što joj nije izrečena uslovna osuda s ozbirom na olakšavajuće okolnosti, Dakle, u suštini, ona osporava primjenu materijalnog zakona. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. Stoga će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud apelanticu proglasio krivom za krivično djelo koje joj je stavljeno na teret, utvrđujući pri tome sve relevantne činjenice koje su se odnosile na njenu krivičnu odgovornost i postojanje umišljaja da izvrši krivično djelo, te joj izrekao kaznu uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti. U osporenoj presudi Kantonalni sud je odgovorio na sve apelantičine žalbene navode, ističući da je irelevantan apelantičin prigovor da se i uslovnom osudom mogla postići svrha kažnjavanja. U ovom kontekstu Kantonalni sud je zaključio da apelantičini navodi izneseni u žalbi ni na koji način ne dovode u pitanje zakonitost i pravilnost prvostepene presude, jer apelantica nije iznijela nijednu novu okolnost, niti je ukazala na postojeće i već ocijenjene okolnosti koje su značajne za odmjeravanje kazne. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi za svoje odluke dali obrazloženja koja nisu proizvoljna i, stoga, Ustavni sud naglašava da apelantica ne nudi činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnog prava na koje se poziva, te da bi bilo potrebno meritorno ispitivanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Na osnovu svega izloženog, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1169/07 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio