Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2336/07 (S. R., F. B., H. T., D. P., F. O.)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2336/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2336/07, rješavajući apelacije Senade Rahimić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Senade Rahimić, Fatime Benco, Hasene Topuz, Dijane Pekušić, Fadile Obradović, Zijade Zvonić-Grizović, Edine Jašarević, Jasminka Fejzića, Fadile Ćustović, Fatime Bojanić, Mubere Bećirević, Azre Boškailo, Amire Kahrimanović, Fatime Buljko, Majde Hadžajlić, Elvire Tomšić, Nerine Ibrulj, Bademe Obradović, Ljiljane Dujković, Vase Kazazić, Senade Bilić, Šehe Kadrić, Edine Lizde, Nadila Dugalića, Dževade Bošnjić, Kose Ivković, Halila Mutilovića, Šefkije Čustović, Dike Začinović, Mekreme Ćurić, Sidike Kasumačić, Muhameda Hadžajlića i Jasenke Batinić, podnesene zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Senada Rahimić, Fatima Benco, Hasena Topuz, Dijana Pekušić, Fadila Obradović, Zijada Zvonić-Grizović, Edina Jašarević, Jasminko Fejzić, Fadila Ćustović, Fatima Bojanić, Mubera Bećirević, Azra Boškailo, Amira Kahrimanović, Fatima Buljko, Majda Hadžajlić, Elvira Tomšić, Nerina Ibrulj, Badema Obradović, Ljiljana Dujković, Vasa Kazazić, Senada Bilić, Šeha Kadrić, Edina Lizda, Nadil Dugalić, Dževada Bošnjić, Kosa Ivković, Halil Mutilović, Šefkija Čustović, Dika Začinović, Mekrema Ćurić, Sidika Kasumačić, Muhamed Hadžajlić i Jasenka Batinić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, su u periodu od 15. augusta 2007. godine do 30. juna 2008. godine podnijeli apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Komisije za implementaciju člana
143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija).
2. Apelacija apelanata Senade Rahimić, Fatime Benco, Hasene Topuz, Dijane Pekušić i Fadile Obradović je zavedena pod brojem AP 2336/07, apelacija Zijade Zvonić-Grizović, Edine Jašarević, Jasminka Fejzića, Fadile Ćustović i Fatime Bojanić pod brojem AP 2415/07, apelacija Mubere Bećirević, Azre Boškailo, Amire Kahrimanović, Fatime Buljko i Majde Hadžajlić pod brojem AP 2474/07, apelacija Elvire Tomšić, Nerine Ibrulj, Bademe Obradović, Ljiljane Dujković i Vase Kazazić pod brojem AP 2536/07, apelacija Senade Bilić pod brojem AP 3596/07, apelacija Šehe Kadrić, Edine Lizde, Nadila Dugalića, Dževade Bošnjić, Kose Ivković i Halila Mutilovića pod brojem AP 2641/07, apelacija Šefkije Čustović, Dike Začinović, Mekreme Ćurić i Sidike Kasumačić pod brojem AP 1572/08, apelacija Muhameda Hadžajlića pod brojem AP 2344/08 i apelacija Jasenke Batinić pod brojem AP 2363/08.
3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 2336/07, AP 2415/07, AP 2474/07, AP 2536/07, AP 3596/07, AP 2641/07, AP 1572/08, AP 2344/08 i AP 2363/08, u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2336/07.
Apelacije broj AP 1572/08 i AP 2363/08 - Šefkije Čustović, Dike Začinović, Mekreme Ćurić, Sidike Kasumačić i Jasenke Batinić
4. Prema stanju spisa, apelantice su bile zaposlene u Privrednoj banci Mostar d.d. Mostar i 6. decembra 2000. godine su podnijele zahtjeve Kantonalnoj komisiji radi reguliranja njihovog radnopravnog statusa u skladu sa članom 143. Zakona o radu. Postupak povodom njihovih zahtjeva je u toku.
Ostale apelacije
5. Prema stanju spisa, apelanti Senada Rahimić, Fatima Benco, Hasena Topuz, Dijana Pekušić, Fadila Obradović, Zijada Zvonić-Grizović, Edina Jašarević, Jasminko Fejzić, Fadila Ćustović, Fatima Bojanić, Mubera Bećirević, Azra Boškailo, Amira Kahrimanović, Fatima Buljko, Majda Hadžajlić, Elvira Tomšić, Nerina Ibrulj, Badema Obradović, Ljiljana Dujković, Vasa Kazazić, Senada Bilić, Šeha Kadrić, Edina Lizda, Nadil Dugalić, Dževada Bošnjić, Kosa Ivković, Halil Mutilović i Muhamed Hadžajlić su 2. februara 1998. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu II u Mostaru protiv Privredne banke Sarajevo, Filijala «Nera» Mostar. Apelanti su tužbom tražili da se utvrdi da su radnici tužene i da im se ponovo uspostavi radnopravni status. Tadašnji Općinski sud II u Mostaru je Rješenjem broj P.98/98 od 27. novembra 2000. godine prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari i zahtjev apelanata ustupio Kantonalnoj komisiji. U rješenju je obrazloženo da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 32/00), koji je stupio na snagu 7. septembra 2000. godine, propisano «da će sud u nedovršenim predmetima prekinuti postupak i zahtjev ustupiti Kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu».
6. Apelantica Senada Bilić je ishodila Rješenje Kantonalne komisije broj UP-I-06-34-324-1/00 od 27. novembra 2000. godine. Tim je rješenjem usvojen njezin zahtjev i naloženo je Privrednoj banci Sarajevo d.d. Sarajevo, Filijala «Nera» Mostar, da u roku od 15 dana riješi njezin status u skladu sa članom 143. stav 2. Zakona o radu. Međutim, u žalbenom postupku Federalna komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Federalna komisija) je Rješenjem broj UP-2-03-34-32/01 od 27. septembra 2001. godine poništila osporeno rješenje Kantonalne komisije i predmet vratila na ponovni postupak. Postupak povodom njezinog zahtjeva je u toku pred Kantonalnom komisijom, kao i postupci povodom zahtjeva ostalih apelanata koji nisu dobili odluku Kantonalne komisije.
7. Apelanti smatraju da postupak pred Kantonalnom komisijom traje nerazumno dugo, te se žale da im je zbog dugotrajnosti tih postupaka povrijeđeno pravo na odlučivanje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Svi apelanti su postavili zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog dugotrajnosti postupka.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. st. 1. i 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. Ustavni sud zapaža da, iako su određeni apelanti vodili sudski postupak radi rješenja radnopravnog statusa, u suštini, svi apelanti se žale na nepostupanje Kantonalne komisije povodom njihovih zahtjeva za reguliranje radnopravnog statusa prema članu 143. Zakona o radu. Ustavni sud je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u svojoj Odluci broj AP 1829/07 (odluka o dopustivosti od 14. oktobra 2008. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) usvojio stav da apelanti nisu došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja s obzirom na to da nisu iskoristili raspoložive djelotvorne pravne lijekove u upravnom postupku. Kako apelanti u predmetnim apelacijama nisu Ustavnom sudu dostavili argumente ili dokaze koji ukazuju na nedjelotvornost navedenih pravnih lijekova, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, te se apelacije ne mogu razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacije odbaciti kao nedopuštene ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić