Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1189/07 (Š. O., V. T., L. B.)

Odluka donesena 29. 04. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1189/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 1189/07, rješavajući apelaciju Šemse Omanović, Vehida Turkanovića, Ljubice Badić i Hasana Badića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Šemse Omanović, Vehida Turkanovića, Ljubice Badić i Hasana Badića podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću, br. Rsž-864/05 i Rsž-750/05 od 15. februara 2007. godine, i presuda Općinskog suda u Cazinu, br. RS:198/03 i RS:223/03 od 29. juna 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Šemsa Omanović, Vehid Turkanović, Ljubica Badić iz Cazina, koje zastupa Amela Alagić, advokatica iz Cazina, i Hasan Badić iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić, advokatica iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su 23. aprila 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), br. Rsž-864/05 i Rsž-750/05 od 15. februara 2007. godine, i presuda Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), br. RS:198/03 i RS:223/03 od 29. juna 2005. godine.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod brojevima: AP 1189/07 i AP 1190/07. Obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1189/07.

3. Općinski sud je presudama, br. RS:198/03 i RS:223/03 od 29. juna 2005. godine, obavezao JU OŠ «Cazin I» iz Cazina (u daljnjem tekstu: drugotužena) da apelantima isplati po osnovu naknade štete razliku neisplaćenih plata za period od 1. januara 2002. godine do 31. decembra 2003. godine, te naknade na ime korištenja godišnjeg odmora za 2002. i 2003. godine, i to ukupan iznos od 43.836, 34 KM sa kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u dispozitivu presude. U ostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na neisplaćeni dio plaća za mart, maj i august 2003. godine, odbijen je kao neosnovan. Također, dio tužbenog zahtjeva apelanata odnosu na prvotuženi Unsko-sanski kanton Bihać je odbijen kao neosnovan zbog nedostatka pasivne legitimacije.

4. Odlučujući o žalbi drugotužene Kantonalni sud je presudama br. RSŽ-750/05 i RSŽ-864/05 od 15. februara 2007. godine žalbu djelimično uvažio, prvostepenu presudu preinačio tako da kamate na dosuđene iznose naknade plata i regresa teku od 28. i 29. septembra 2004. godine umjesto od datuma navedenih u prvostepenoj presudi, dok je u ostalom dijelu žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepene presude. U obrazloženju presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio sve odlučne činjenice, ali je na tako utvrđene činjenice pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu sporednih potraživanja (kamata). Kantonalni sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o povremenim dospjelim novčanim davanjima na koje prema članu 279. tačka 3. Zakona o obligacionim odnosima kamata teče od dana kada je sudu podnesen zahtjev za isplatu, a budući da su apelanti takav zahtjev postavili 28. i 29. septembra 2004. godine, kamata im pripada od navedenih datuma. Pored toga, Kantonalni sud je obrazložio da je žalba drugotužene u ostalom dijelu neosnovana obzirom da je izreka presuda jasna i nije u proturječnosti sa datim obrazloženjem, te da su sve činjenice pravilno i potpuno utvrđene.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su izjavili žalbe protiv dijela prvostepenih presuda kojima je odbijen njihov zahtjev za naknadu razlike plaća za mart, maj i august 2003. godine, ali da Kantonalni sud o njima nikada nije rješavao, već je samo rješavao po žalbi drugotužene.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelanti navode da je Kantonalni sud propustio da odlučuje o njihovim žalbama izjavljenim protiv presuda Općinskog suda, br. RS:198/03 i RS:223/03 od 29. juna 2005. godine, te da je odlučivao samo o žalbi drugotužene. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju apelanti imali mogućnost da u skladu sa odredbama člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) podnesu prijedlog Kantonalnom sudu, u roku od 30 dana od dana prijema drugostepene presude, da donese dopunsku presudu u odnosu na njihove žalbe. S obzirom da apelanti to nisu učinili, Ustavni sud zaključuje da apelanti nisu iscrpili sve pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1189/07 (Š. O., V. T., L. B.) | Sudska praksa | Aktio