Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1514/07 (N. Č., H. T., E. B., E. M.)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1514/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP-1514/07, rješavajući apelaciju Nezira Čorbe i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Nezira Čorbe, Hajre Talovića, Emina Bajramovića, Esada Memića, Osmana Prgude, Kasima Prgude, Salke Bećkovića, Nazifa Krvavca, Mirze Dilberovića, Zinete Dilberović, Senada Čampare, Seada Dilberovića, Dževde
Memića, Dževada Džankovića, Sabine Dilberović, Esada Krvavca,
Alice Kajtaza, Tale Džeko, Seada Memića, Ibre Điderije, Zlatka Dolovca, Uzeira Điderije, Muharema Greljo, Sendžane Greljo, Adila Škaljića, Sehije Škaljić, Mersadete Mehić, Mirsade Dilberović, Zejnila Deleuta, Samira Avdića, Vezirke Muhović, Džemila Šahovića, Ramiza Greljo, Sabira Nukića, Izeta Hebiba, Adila Šabanovića, Mersade Mehić, Ibrahima Zanovića, Zumrete Krvavac, Sulejmana Greljo, Samije Hebib, Husnije Džeko, Nedžada Dilberovića, Mirsade Dilberović, Muje Škaljića, Hasiba Šahovića, Huseina Šahovića, Enesa Džeko, Refika Habula, Mirsada Husića, Miralema Pašića, Sabine Bajrović, Esada Bašića, Zijada Čustovića, Nasufa Hidovića, Derve Grebovića, Fikreta Škobalja, Hamida Mehića, Atifa Nukića, Esada Skopaka, Naze Škobalj, Ćamila Mehića, Mensuda Čampare, Samira Čampare, Vezirke Fazlagić, Nezira Fake, Zajka Džeke, Sale Grebović, Ibre Fake, Ševale Zulović, Ismaila Čampare, Vezirke Fazlagić, Mevludina Fazlagića, Medine Fazlagić, Zićrije Fazlagića, Muje Juge, Avdije Džeko, Ahme Bašića, Faima Prgude, Uzeira Džeke, Nusreta Džeke, Alije Ćimća, Rabe Ćimić, Ilvane Selimhodžić, Jašara Krvavca, Vehbije Čampare, Salka Habula, Zlatke Mustafić, Zaima Ćatovića, Hasibe Ćatović, Nesada Čampare, Dalete Jugo, Avdije Slijepčevića, Smaila Slijepčevića, Edhema Čampare, Izeta Džeko, Suada Bajramovića, Ahmeta Habula, Senada Habula, Fehima Spone, Adila Spone, Sabita Škobalja, Enese Grebović, Fatime Škobalj, Lutve Fazlagića, Mersade Mehić, Nađe Mehić, Mehmeda Zulovića, Nijaza Škaljića, Sabine Škaljić, Ahmeta Pelko, Elmedine Pelko, Mensura Ćimića, Fadila Prgude, Ševke Hajrić, Osmana Hajrića, Fahrije Šabanović, Kasima Škaljića, Muslije Greljo, Šabana Škaljića, Hamze Džanića, Alije Hasanović, Šaćira Zarifovića, Senada Kurtovića, Jasmine Kurtović, Mate Martića i Đeme Ramića podnesene radi nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske o njihovim zahtjevima podnesenim radi ostvarivanja prava iz člana 182. Zakona o radu Republike Srpske, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Nezir Čorbo, Hajro Talović, Emin Bajramović, Esad Memić, Osman Prguda, Kasim Prguda, Salko Bećković, Nazif Krvavac, Mirzo Dilberović, Zineta Dilberović, Senad Čampara, Sead Dilberović, Dževdo Memić, Dževad Džanković, Sabina Dilberović, Esad Krvavac, Alica Kajtaz, Tale Džeko, Sead Memić, Ibro Điderija, Zlatko Dolovac, Uzeir Điderija, Muharem Greljo, Sendžana Greljo, Adil Škaljić, Sehija Škaljić, Mersadeta Mehić, Mirsada Dilberović, Zejnil Deleut, Samir Avdić, Vezirka Muhović, Džemil Šahović, Ramiz Greljo, Sabir Nukić, Izet Hebib, Adil Šabanović, Mersada Mehić, Ibrahim Zanović, Zumreta Krvavac, Sulejman Greljo, Samija Hebib, Husnija Džeko, Nedžad Dilberović, Mirsada Dilberović, Mujo Škaljić, Hasib Šahović, Husein Šahović, Enes Džeko, Refik Habul, Mirsad Husić, Miralem Pašić, Sabina Bajrović, Esad Bašić, Zijad Čustović, Nasuf Hidović, Dervo Grebović, Fikret Škobalj, Hamid Mehić, Atif Nukić, Esad Skopak, Naza Škobalj, Ćamil Mehić, Mensud Čampara, Samir Čampara, Vezirka Fazlagić, Nezir Fako, Zajko Džeko, Sala Grebović, Ibro Fako, Ševala Zulović, Ismail Čampara, Vezirka, Mevludin i Medina Fazlagić, Zićrija Fazlagić, Mujo Jugo, Avdija Džeko, Ahmo Bašić, Faim Prguda, Uzeir Džeko, Nusret Džeko, Alija Ćimć, Raba Ćimić, Ilvana Selimhodžić, Jašar Krvavac, Vehbija Čampara, Salko Habul, Zlatka Mustafić, Zaim Ćatović, Hasiba Ćatović, Nesad Čampara, Daleta Jugo, Avdija Slijepčević, Smail Slijepčević, Edhem Čampara, Izet Džeko, Suad Bajramović, Ahmet Habul, Senad Habul, Fehim Spona, Adil Spona, Sabit Škobalj, Enesa Grebović, Fatima Škobalj, Lutvo Fazlagić, Mersada i Nađa Mehić, Mehmed Zulović, Nijaz Škaljić, Sabina Škaljić, Ahmet Pelko, Elmedina Pelko, Mensur Ćimić, Fadil Prguda, Ševka Hajrić, Osman Hajrić, Fahrija Šabanović, Kasim Škaljić, Muslija Greljo, Šaban Škaljić, Hamza Džanić, Alija Hasinović, Šaćira Zarifović, Senad Kurtović, Jasmina Kurtović, Mate Martić i Đemo Ramić (u daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su u periodu od 28. maja do 21. decembra 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Ministarstva rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo rada) o njihovim zahtjevima podnesenim radi ostvarenja prava prema članu 182. (u vrijeme podnošenja član 152.) Zakona o radu Republike Srpske (prečišćeni tekst «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 55/07, u daljnjem tekstu: ZOR RS).
2. Sve apelante, osim apelanata Ševke Hajrić, Osmana Hajrića, Hamze Džanića, Alije Hasinovića, Šaćire Zarifović, Mate Martića i Đeme Ramića, zastupa Sadudin A.Zaklan, advokat iz Mostara.
3. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda donio odluku o spajanju predmeta u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1514/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP-1514/07, AP-1515/07, AP-1516/07, AP-
1530/07, AP- 1543/07, AP-1548/07, AP-1549/07, AP-1564/07, AP-1565/07, AP-1566/07, AP-
1567/07, AP-1568/07, AP-1569/07, AP-1570/07, AP-1571/07, AP-1572/07, AP-1581/07, AP-
1593/07, AP-1594/07, AP-1600/07, AP-1601/07, AP-1623/07, AP-1624/07, AP-1757/07, AP-
1770/07, AP-1771/07, AP-1772/07, AP-1773/07, AP-1790/07, AP-1803/07, AP-1804/07, AP-
1828/07, AP-1831/07, AP-1832/07, AP-1833/07, AP-1834/07, AP-1868/07, AP-1869/07, AP-
1870/07, AP-1871/07, AP-1872/07, AP-1873/07, AP-1918/07, AP-1919/07, AP-1920/07, AP-
1921/07, AP-1922/07, AP-1923/07, AP-1929/07, AP-1930/07, AP-1931/07, AP-1932/07, AP- 1933/07, AP-1934/07, AP-1948/07, AP-1949/07, AP-1971/07, AP-1983/07, AP-1991/07, AP-
1992/07, AP-2009/07, AP-2010/07, AP-2011/07, AP-2012/07, AP-2013/07, AP-2029/07, AP-
2030/07, AP-2031/07, AP-2032/07, AP-2033/07, AP-2047/07, AP-2052/07, AP-2090/07, AP-
2091/07, AP-2204/07, AP-2256/07, AP-2257/07, AP-2258/07, AP-2259/07, AP-2260/07, AP-
2261/07, AP-2272/07, AP-2273/07, AP-2279/07, AP-2280/07, AP-2281/07, AP-2282/07, AP-
2283/07, AP-2284/07, AP-2290/07, AP-2392/07, AP-2393/07, AP-2394/07, AP-2395/07, AP-
2407/07, AP-2446/07, AP-2488/07, AP-2489/07, AP-2528/07, AP-2529/07, AP-2592/07, AP-
2593/07, AP-2594/07, AP-2602/07, AP-2633/07, AP-2634/07, AP-2661/07, AP-2662/07, AP-
2675/07, AP-2676/07, AP-2753/07, AP-2776/07, AP-2794/07, AP-2795/07, AP-2810/07, AP-
2816/07, AP-2817/07, AP-2818/07, AP-2862/07, AP-2993/07, AP-3104/07, AP-3153/07, AP-
3154/07, AP-3160/07 i AP-3476/07.
4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva rada je 10. oktobra 2007. godine, dopisom pod poslovnim brojem AP-1514/07 u kojem su bila navedena imena svih apelanata i razlozi podnošenja apelacija, zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju. Ministarstvo rada nije dostavilo odgovor.
5. Svi apelanti su do polovine 1992. godine bili zaposleni kod različitih pravnih subjekata na području današnje Republike Srpske kako slijedi: RO «Rudnik i termoelektrane» Gacko, «Gackoprevoz» Gacko, Šumarstvo «Velež» JUR Gacko, «Dom zdravlja» Gacko, T.K. «Gatačko polje» Gacko, «Bilećanka tekstilni kombinat-Fabrika tkanina Gacko», «Dekor» Gacko, «GAT» Gacko, «Krivaja-salon namještaja» Gacko, «Komunalno preduzeće» Gacko, «Elektrogacko» Gacko, «OOZR Planinsko dobro Gacko», Općina Gacko, «Komunalno stambeno preduzeće» Gacko, Srednjoškolski centar Gacko, Regionalna bolnica Doboj, drvna industrija «Razvitak-Doboj», Energoinvest «Trudbenik» AD Doboj, Fabrika fasadne opeke Sočkovac, «Izbor» Doboj, Željeznička stanica Doboj, DD «Destilacija» Teslić, Medicinski centar Trebinje, «Velež» JUR Gacko, GRO «Neimarstvo GAT» i RO za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Svi apelanti su naveli da su blagovremeno, tokom 2001. godine, Ministarstvu rada podnijeli podnijeli zahtjeve koji se odnose na pravo na otpremininu i isplatu otpremnine zbog nezakonitog prestanka radnog, prema članu 182. ZOR RS, te da o njihovim zahtjevima do dana podnošenja apelacija nije odlučeno. U predmetima AP-
2794/07, AP-2795/07, AP-2862/07, AP-2993/07, AP-3104/07, AP-3160/07 i AP-3476/07, osim zahtjeva apelanti su podnijeli i urgencije za rješavanje po njihovim zahtjevima, a Ministarstvo rada je povodom urgencija u četiri od naprijed navedenih predmeta odgovorilo da se zahtjevi rješavaju hronološkim redom.
6. Apelanti su u navodima svojih pojedinačnih apelacija istakli da im je zbog nedonošenja odluka od strane Ministarstva rada po njihovim zahtjevima podnesenim radi prava na otpremninu i isplate otpremnine povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom vremenskom roku, kao aspekt prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prilikom obrazlaganja svojih navoda apelanti su se pozvali na odluku Komisije za ljudska prava broj CH/01/7776 i dr. od 13. septembra 2006. godine, u kojoj je kako tvrde, ovo pravno pitanje već riješeno tako što je utvrđena povreda navedenih prava. Zbog dužine trajanja postupka pred Ministartsvom rada, svi apelanti osim Ševke Hajrić, Osmana Hajrića, Hamze Džanića, Alije Hasinovića, Šaćire Zarifović, Mate Martića i Đeme Ramića, podnijeli su zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosima od po 5.000 KM.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Ustavni sud napominje da je povodom zahtjeva apelanata koji su 31. decembra 1991. godine bili zaposlenici kod poslodavaca čije je sjedište bilo na području Federacije Bosne i Hercegovine, a koja se tiču primjene člana 143. Zakona o radu FBiH, kojima je regulisan postupak ostvarenja prava iz radnog odnosa osoba kojima je u periodu rata u Federaciji Bosne i Hercegovine prestao radni odnos, donio odluku o dopustivosti broj AP-1829/07 od 14. oktobra 2008. godine (neobjavljena odluka dostupna na web.stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kojom je apelaciju odbacio djelomično zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a djelomično zbog promijenjenih pravnih okolnosti. Citirana odluka je donesena povodom istih činjeničnih i pravnih pitanja za područje Federacije Bosne i Hercegovine i primjene člana 143. Zakona o radu FBiH. Tom prilikom, Ustavni sud je ukazao na stav Vrhovnog sud Federacije BiH da odluke komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu FBiH imaju karakter upravnih akata, što podrazumijeva mogućnost pokretanja upravnog spora protiv istih pred nadležnim sudom.
10. U kontekstu citirane prakse, Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05) propisano da ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom, propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena. Odredbom stava 2. istog člana propisano je da na način propisan u predhodnom stavu može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu rješenje nije donio prvostepeni organ u roku utvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi. U odredbi stava 3. istog člana propisano je da ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnom kraćem roku donio rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga pod uslovima iz stava 1. ovog člana pokrenuti i ako ovaj organ ne donese rješenje.
11. Imajući u vidu naprijed navedenu odredbu Zakona o upravnim sporovima i odredbu člana 8. istog Zakona, u kojoj je propisano da se pod uslovima iz člana 17. ovog zakona upravni spor može pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt, Ustavni sud smatra da apelanti nisu iskoristili mogućnost pokretanja upravnog spora zbog nednošenja odluka po njihovim zahtjevima radi prava na otpremninu i njene isplate u zakonskom roku, dakle nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove. To dalje znači da apelanti nisu došli do konačnih odluka koje bi mogle biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da nije ispunjen uslov iscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu pa se apelacija ne može razmatrati.
12. Ustavni sud naglašava da je prilikom odlučivanja imao u vidu odluku Komisije za ljudska prava na koju su se apelanti pozvali, ali je u konkretnim slučajevima slijedio vlastitu praksu i zaključke u citiranoj odluci broj AP-1829/07 od 14. oktobra 2008. godine.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić