Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/08 (D. U.)

Odluka donesena 29. 04. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2472/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

29. 04. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 2472/08, rješavajući apelaciju Drage Uzelca, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Drage Uzelca podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-Ž-07-000 415 od 26. juna 2008. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Drago Uzelac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kog zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnio je 7. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 415 od 26. juna 2008. godine. Apelant je 19. januara 2009. godine dopunio apelaciju.

2. Apelant je 22. septembra 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv d.o.o. «Novi rudnici Ljubija» Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

3. Odlučujući o apelantovoj tužbi, Osnovni sud je donio Presudu broj Rs-196/05 od 15. juna 2007. godine. Stavovima 1 i 2 dispozitiva predmetne presude djelimično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev, te je tuženi obavezan da na ime neisplaćenih plata za vrijeme otkaznog roka isplati apelantu novčane iznose bliže određene u dispozitivu presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da na te iznose izvrši uplatu doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje. Stavom 3 odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosio na poništenje Odluke o otkazu ugovora o radu tuženog broj 81-232/04 od 19. novembra 2004. godine i Rješenja o prestanku radnog odnosa broj 81-232-a/04 od 25. januara 2005. godine, te obavezu tuženog da ga vrati u radni odnos. Stavom 4 odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio da se utvrdi ništavost odredbe člana 5 stav 1 Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza koji je zaključen 30. aprila 2004. godine između RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor i «LNM HOLDING NV». Stavovima 5 i 6 odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio isplatu plata za period od 22. septembra do 6. decembra 2004. godine i od 6. marta 2005. godine do 30. aprila 2007. godine. Stavom 7 odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražio isplatu naknade na ime regresa, ogreva i zimnice, te naknade za dan rudara za period od 22. septembra 2004. godine do 30. aprila 2007. godine, a stavom 8 je odbijen kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu razlike otpremnine u iznosu od 1.896,60 KM. Stavom 9 presude odbačen je kao neblagovremen dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se utvrdi ništavost Odluke RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor broj 184/02 od 1. januara 2002. godine, a stavom 10 odbačen je kao neblagovremen dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio isplatu plata, regresa, zimnice i ogreva za period od 7. novembra 2003. godine do 22. septembra 2004. godine. Stavom 11 presude odbačen je kao nedozvoljen dio apelantovog tužbenog zahtjeva kojim je tražio da se utvrdi pravna valjanost Ugovora o radu broj 1-0925/04, a u stavu 12 presude sud se proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je apelant tražio isplatu boračkog dodatka za period od 7. novembra 2003. godine do 30. aprila 2007. godine. Stavom 13 presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

4. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-196/05 od 15. juna 2007. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-07-000 415 od 26. juna 2008. godine kojom je djelimično uvažio žalbu, te je ukinuo prvostepenu presudu u stavovima 3, 6, 8 i 13 i u tom dijelu predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak, a u preostalom dijelu je odbio apelantovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.

5. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 415 od 26. juna 2008. godine. Postupak o reviziji je u toku pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 14) apelacija je preuranjena.

8. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud primjećuje da je Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 415 od 26. juna 2008. godine prvostepena presuda u jednom dijelu potvrđena, a u preostalom dijelu je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. S obzirom na to da je postupak o predmetu apelacije u jednom dijelu u toku pred prvostepenim sudom, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u tom dijelu preuranjena.

11. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je postupak o predmetu apelacije u drugom dijelu u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji.

12. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da član 237 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) glasi:

Član 237 (1)Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2)Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

13. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek da koristi, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, shodno kom Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, apelacija i u tom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke da navede i ovu odluku Ustavnog suda.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2472/08 (D. U.) | Sudska praksa | Aktio