Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3990/08 (S. S.)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3990/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3990/08, rješavajući apelaciju Senada Selimbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senada Selimbašića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-08-000 186 od 4. decembra 2008.
godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj Gž. 639/05 od 19.
novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Selimbašić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnio je 29. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-08-000 186 od 4. decembra 2008. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 639/05 od 19. novembra 2007. godine.
2. Prvostepenom presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1715/04 od 13. januara 2005. godine, «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo, Filijala Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) je obavezan da apelantu isplati iznos od 4.200,00 KM na ime materijalne štete na vozilu sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. januara 2005. godine pa do konačne isplate, zatim iznos od 720,00 KM na ime pretrpljene materijalne štete zbog nemogućnosti korištenja vozila i iznos od 110,00 KM na ime troškova prevoza havarisanog vozila. Stavom 2. dispozitiva predmetne presude, odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva apelanta u dijelu koji se odnosio na kamatu na dosuđeni iznos materijalne štete na vozilu i naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja vozila. Stavom 3. presude, obavezan je tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.426,23 KM, dok je odbijen je kao neosnovan višak tužbenog zahtjeva apelanta za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa.
3. Drugostepenom presudom Kantonalnog suda, broj Gž. 639/05 od 19. novembra 2007. godine, žalba apelanta je odbijena, dok je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda je preinačena u dosuđujućem dijelu, sadržanom u stavu 1. dispozitiva presude, tako što je dosuđeni iznos od 4.200,00 KM na ime materijalne štete na vozilu snižen na iznos od 2.596,00 KM, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za štetu zbog nemogućnosti korištenja vozila. Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana u stavu 3. predmetne presude, tako što je dosuđeni iznos troškova od 1.426,23 KM snižen na iznos od 736,12 KM, dok je u preostalom dijelu potvrđena prvostepena presuda.
4. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio rješenje, broj 070-0-Rev-08-000 186 od 4. decembra 2008. godine i reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu ZPP), propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Budući da visina pobijanog dijela pravosnažne presude nije u iznosu koji je propisan članom 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila nedjelotvoran pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-08-000 186 od 4. decembra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 639/05 od 19. novembra 2007. godine. S obzirom na to da je apelantu 14. decembra 2007. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Gž. 639/05 od 19. novembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić