Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-798/07 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-798/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 798/07, rješavajući apelacije Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj 003-0-Gž-06-
000470 od 22. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo, podnio je 13. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-
Gž-06-000470 od 22. decembra 2006. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-357/05 od 29. jula 2005. godine, obavezan je apelant da S.A. i dr., svakom po naosob isplati na ime neisplaćenog regresa tačno određene iznose za periode kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
3. Na temelju pravosnažne presude Općinskog suda, broj P-60/02 od 24. januara 2005. godine, S.A. kao tražilac izvršenja je podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na novčanim sredstvima na računu apelanta kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla. Rješenjem o izvršenju, broj I-2569/05 od 20. septembra 2005. godine, određeno je predloženo izvršenje.
4. Odlučujući o prigovoru koji je na navedeno rješenje izjavio apelant, Općinski sud je rješenjem, broj I-2569/05 od 28. decembra 2005. godine, prigovor apelanta odbio kao neosnovan. Istim rješenjem odbijen je i prijedlog apelanta za odlaganje izvršenja.
5. Rješavajući žalbu koju je na rješenje Općinskog suda, broj I-2580/05 od 11. januara 2006. godine, izjavio apelant, Kantonalni sud je rješenjem, broj 003-0-Gž-06-000470 od 22. decembra 2006. godine, žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio.
6. Apelant smatra da je, u izvršnom postupku, osporenim rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-
0-Gž-06-000470 od 22. decembra 2006. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom,“
8. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih rješenja došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju apelant je osporio rješenja donesena u postupku izvršenja presude Kantonalnog suda kojom je apelant obavezan na naknadu određenih novčanih iznosa za godišnji odmor – regres tražiocu izvršenja.
9. Ustavni sud je, u predmetu AP-1996/06, već odlučivao o istim pravim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanta i donio je odluku u kojoj je odbacio apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu kao ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. U navedenoj odluci konstatovano je da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, koja su pravosnažno utvrđena u parničnom postupku koji je prethodio osporenom izvršnom postupku. Pri tome je ukazano na to da osnovanost zahtjeva za isplatu na ime neisplaćenih regresa nije utvrđena u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluke u izvršnom postupku. Stoga su u citiranoj odluci apelantovi navodi u vezi povrede prava na pravično suđenje i imovinu iz čl. II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odbačeni kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine (dostupna na www. ustavnisud.ba ).
10. Razlozi navedeni u odluci broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić