Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-36/08 (H. Ć.)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-36/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 36/08, rješavajući apelaciju Hajrudina Ćorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hajrudina Ćorića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-
07-001 939 od 1. novembra 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj I.2595/04 od 23. augusta 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Tešnju, broj I.2595/04 od 15. augusta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajrudin Ćorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jelaha, podnio je 5. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-07-001 939 od 1. novembra 2007. godine, rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I.2595/04 od 23. augusta 2007. godine, rješenja Općinskog suda, broj I.2595/04 od 15. augusta 2007. godine.
2. Odlučujući povodom javne prodaje nekretnina apelanta kao izvršenika, a na temelju pravomoćnog rješenja o izvršenju Općinskog suda, broj I.2595/04 od 6. septembra 2004. godine, ovaj sud donio je rješenje o dosudi, broj I.2595/04 od 15. augusta 2007. godine, kojim je nekretnine apelanta označene kao k.č., broj 180/1, kuća i dvorište, ukupne površine 186 m2, upisane u P.L. 210 K.O. Jelah, sa obimom prava 1/1, dosudio kupcu F.K. kao najpovoljnijem ponuđaču, a apelantu je naložio da tražiocu izvršenja kao kupcu preda u posjed kupljene nepokretnosti u roku od 8 dana od dana prijema rješenja, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Nakon toga, Općinski sud je donio rješenje, broj I.2595/04 od 23. augusta 2007. godine, kojim je navedeno da se iz iznosa dobijenog javnom prodajom nekretnina izvršenika, namiruje tražilac izvršenja, na način bliže naveden u dispozitivu rješenja.
4. Rješavajući po žalbama apelanta izjavljenim protiv rješenja, Općinskog suda broj I.2595/04 od 15. i 23. augusta 2007. godine, Kantonalni sud donio je rješenje, broj 004-0-Gž-07-001 939 od 1. novembra 2007. godine, kojim je odbio žalbe apelanta i potvrdio prvostepena rješenja.
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja Općinskog i Kantonalnog suda koja su donesena u izvršnom postupku. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
8. Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, prema kojoj se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, donesenoj u gotovo identičnoj pravnoj situaciji, podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske , broj 13800/88 OI 94).
9. U konkretnom slučaju, apelant kao izvršenik osporava rješenja koja je donio Općinski i Kantonalni sud, a kojima su u izvršnom postupku, povodom javne prodaje, nekretnine apelanta dosuđene najpovoljnijem ponuđaču, te je iz dobijenog iznosa namiren tražilac izvršenja. Prema tome, nikakva nova građanska prava, odnosno obaveze apelanta nisu utvrđivana u predmetnom izvršnom postupku. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim rješenjima nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
10. Apelant, također, navodi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ponovo ukazuje na svoju odluku, broj AP-1996/06 od 6. marta 2007. godine, te konstatira da se predmetni izvršni postupak nije ticao utvrđivanja apelantovih građanskih prava i obaveza. Naime, nekretnine koje su predmet javne prodaje, a s ciljem ispunjenja obaveze apelanta na isplatu novčanog iznosa tražiocu izvršenja, jesu bez sumnje imovina apelanta koja je kao imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, osnovanost isplate kao i visina novčanog iznosa nisu utvrđeni u predmetnom izvršnom postupku, već u parničnom postupku koji je prethodio donošenju odluka u izvršnom postupku, dok je odlukama donesenim u izvršnom postupku samo određen način izvršenja prodajom nepokretnosti apelanta kao izvršenika. Stoga se, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine moraju takođe odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić