Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3864/08 (M.M., S.M. i A.P.)
Odluka donesena 29. 04. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3864/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
29. 04. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 29. aprila 2009. godine, u predmetu broj AP 3864/08, rješavajući apelaciju M.M., S.M. i A.P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedozvoljene apelacije M.M., S.M. i A.P. podnesene protiv Presude Okružnog suda Istočno Sarajevo broj 014-0-GŽ-07-000 252 od 15. oktobra 2008. godine zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. M.M., S.M. i A.P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Milića podnijeli su 12. i 15. decembra 2008. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-GŽ-07-000 252 od 15. oktobra 2008. godine.
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 3864/08, AP 3866/08 i AP 3890/08 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3864/08.
3. Devet tužilaca, među kojima su i apelanti, su 18. februara 2003. godine podnijeli Osnovnom sudu tužbu protiv a.d. «Boksit» iz Milića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike pravilno obračunate otpremnine. Apelanti su 10. novembra 2006. godine preinačili tužbu i tražili da se ponište rješanja tuženog o prestanku radnog odnosa od 15. jula 2002. godine i da sud obaveže tuženog da ih vrati na rad i rasporedi na poslove koje su obavljali prije donošenja rješenja. Takođe su tražili da im isplati naknade na ime izgubljenih plata i drugih primanja na koje imaju pravo shodno Zakonu o radu, kolektivnom ugovoru i pravilniku o radu i to od 17. juna 2002. godine kao dana prestanka radnog odnosa pa do isplate sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastanka duga pa do dana isplate.
4. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 092-0-P-06-
000 608 od 15. marta 2007. godine tuženi je obavezan da tužiocima, pobliže navedenim u izreci presude, isplati razliku otpremnine u iznosima koji su taksativno nabrojani u izreci presude. Preostali dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan. Istom presudom je odbačena kao neblagovremena tužba apelanata. U obrazloženju dijela presude kojim je odbačena tužba apelanata Osnovni sud je naveo da je odredbama člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/00) propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava. Tužbu za zaštitu prava radnik može da podnese u roku od jedne godine od dana saznanja za povredu prava, a najdalje u roku od tri godine od dana učinjene povrede. S obzirom na to da je apelantima radni odnos prestao 15. jula 2002. godine, a da je tužba preinačena 10. novembra 2006. godine, sud je zaključio da je ona neblagovremena budući da je podnesena nakon što je protekao subjektivni i objektivni rok iz člana 105 Zakona o radu.
5. Okružni sud je, odlučujući o žalbama tužilaca i tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj 092-0-P-06-000 608 od 15. marta 2007. godine, donio Presudu broj 014-0-GŽ-07-000 252 od 15. oktobra 2008. godine kojom je žalba tuženog usvojena i prvostepena presuda preinačena u dijelu koji se odnosi na obavezu tuženog da tužiocima isplati dosuđene iznose na ime razlike otpremnine. Naime, presuda je u tom dijelu preinačava tako što se odbija zahtjev tužioca za isplatu razlike otpremnine i zakonske zatezne kamate. Stavom II dispozitiva presude odbijena je žalba apelanata kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u dijelu kojim je tužba odbačena kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja Okružni sud je zaključio da je pravilan stav prvostepenog suda u ožalbenoj presudi kojom je tužba apelanata odbačena kao neblagovremena, jer su apelanti tražili sudsku zaštitu nakon što su protekli zakonski rokovi propisani članom 105 Zakona o radu.
6. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo da ne budu podvrgnuti mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
8. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju redovni sudovi su odbacili tužbu apelanata kao neblagovremenu u skladu sa odredbama člana 105 Zakona o radu. Dakle, osporenim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o tužbi apelanata radi zaštite prava iz radnog odnosa, već je ona odbačena iz formalnih razloga s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno da podnesu tužbu ili opravdaju nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke br. U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelanti, neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu, nisu efektivno iscrpili pravne lijekove već su samo formalno, van roka, podnijeli tužbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije ne mogu da se razmatraju.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić