Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-392/07 (S. Č., P. K., H. Ž., S. Š., I. J.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o radu
- Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 2
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o dopustivosti i meritumu · čl. 1
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-392/07
Apelacija
Odluka o meritumu
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 392/07, rješavajući apelaciju Salke Čačkovića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Salke Čačkovića, Peje Kovačevića, Hajrete Žigić, Sanele Šehanović, Ilijasa Jašarevića, Ešrefa Begića, Merime Zubović, Jusufija Bašića i Husejna Musića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-06- 000038 od 31. oktobra 2006. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Tuzli, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u roku od devedeset dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Salko Čačković, Pejo Kovačević, Hajreta Žigić, Sanela Šehanović, Ilijas Jašarević, Ešref Begić, Merima Zubović, Jusufija Bašić i Husejn Musić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 22. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž-06-000038 od 31. oktobra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Tuzlanskog kantona zatraženo je 23. augusta 2007. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tuzlanski kanton je odgovor dostavio 3. septembra 2007. godine, a Kantonalni i Općinski sud svoje odgovore su dostavili 17. septembra 2007. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 27. aprila 2009. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelanti su tužbom od 7. maja 2004. godine pred Općinskim sudom pokrenuli postupak protiv Ministarstva za boračka pitanja Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate plaća i toplog obroka za period od 1. januara 2003. godine do 31. decembra 2003. godine, te za isplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora u 2003. godini. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj P. 1733/04 od 25. oktobra 2005. godine svim apelantima je priznato pravo na isplatu razlike naknade za ishranu (topli obrok) za navedeni period, te pravo na neisplaćenu naknadu za korištenje godišnjeg odmora (regresa) za 2003. godinu. Pravo na isplatu razlike plaće za navedeni period priznato je samo dvojici apelanata, a isti zahtjevi ostalih apelanata u cijelosti su odbijeni kao neosnovani. Protiv presude Općinskog suda tuženi je izjavio žalbu zbog svih razloga utvrđenih članom 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku i predložio da se osporena presuda ukine ili preinači.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 003-0-Gž-06-000038 od 31. oktobra 2006. godine žalbu tuženog uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako da je odbio tužbeni zahtjev apelanata. U obrazloženju ove presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pogrešno ocijenio pravni značaj i učinak Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora zaključenog 2. aprila 2004. godine. Naime, Kantonalni sud je zaključio da iz preambule Kolektivnog ugovora jasno proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora, pa ga nije ni bio obavezan primjenjivati sve do 2. aprila 2002. godine, kada mu je pristupio potpisivanjem Sporazuma o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Sporazum), zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH. Odredbom člana 2. navedenog sporazuma ugovorne strane su se složile da odgode primjenjivanje odredbe čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu. Dalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 4. Sporazuma predviđeno da će se isplata regresa regulirati prema mogućnostima tuženog u tekućoj godini, a da naknada za topli obrok službenicima za tekuću godinu ne može biti utvrđena u manjem iznosu od 4 KM. Kantonalni sud je, dalje, naveo da je članom 5. Sporazuma regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu radi potpunog primjenjivanja i provođenja Kolektivnog ugovora, a ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se arbitraži na odlučivanje. Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH nije, kako dalje navodi Kantonalni sud, pokrenuo kolektivni radni spor, a tuženi je svojom odlukom odobrio isplaćivanje regresa za 2004. godinu u iznosu od 200 KM, a takvu odluku nije donio za 2002. i 2003. godinu. S druge strane, visinu toplog obroka tuženi je utvrđivao prema Uredbi Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave («Službene novine Tuzlanskog kantona» br. 6/02 i 15/03). Na osnovu navedenog, Kantonalni sud je u osporenim presudama zaključio da je Općinski sud pogrešno primijenio odredbe člana 31, odnosno člana 32. Kolektivnog ugovora kada je usvojio tužbene zahtjeve apelanata.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelanti smatraju da im je osporenom presudom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti posebno naglašavaju da Sporazum kojim je, prema stavu Kantonalnog suda, izmijenjen Kolektivni ugovor nikad nije objavljen u «Službenim novinama Federacije BiH», a što je suprotno članu 78. Kolektivnog ugovora koji izričito regulira obavezu njegovog objavljivanja u službenom glasilu. To podrazumijeva i njegove izmjene i dopune, a što je u skladu sa članom 119. Zakona o radu. S obzirom na to da je Sporazum zaključen između tuženog i predsjednika Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika u Federaciji Bosne i Hercegovine, ali da nikad nije objavljen u službenom glasilu, to, u skladu sa članom 78. Kolektivnog ugovora, nije ni stupio na snagu. U tom smislu, Sporazum nije mogao uvjetovati odgođenu primjenu odredaba čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora, kako je to Kantonalni sud zaključio.
b) Odgovor na apelaciju
9. U svom odgovoru Tuzlanski kanton je u cijelosti osporio navode iz apelacije, ističući da je Kantonalni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. U potpunosti je podržano shvatanje Kantonalnog suda o pravnom značaju i učinku Sporazuma, posebno u pogledu odgođene primjene čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora, odnosno da među tuženim i apelantima nije postignut dogovor o potpunoj primjeni navedenih članova, a koji se odnose na isplatu plaća, toplog obroka i regresa.
10. Općinski sud je u svom odgovoru istakao da smatra da je svoju odluku zasnovao na valjanim dokazima i razlozima kako u pogledu dijela odluke kojim je zahtjevu apelanata udovoljeno, tako i u dijelu u kojem su njihovi zahtjevi odbijeni.
11. Kantonalni sud je u svom odgovoru istakao da ostaje pri shvatanjima iznesenim u razlozima svoje presude, te da ne nalazi da su njima povrijeđena navedena prava apelanata.
V. Relevantni propisi
12. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.
Član 7.
Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.
Član 168.
(1) Odredbe čl. 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno.
13. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona («Službene novine Tuzlanskog kantona» broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi: Član 1.
(1) Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.
Član 2.
(2) Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se odredbe čl. od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 13/98) i kolektivni ugovor.
Član 23.
(2) Osim plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 30.
Službenicima pripada naknada za prevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.
Član 32.
(2) Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada koja nisu utvrđena ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor. Član 34.
(1) Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno.
14. Zakon o radu («Službene novine FBiH» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.
Član 119.
Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u „Službenim novinama Federacije BiH“, a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona.
15. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 32.
Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.
Član 73.
(1) Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.
(2) Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koje prihvataju odredbe ovog ugovora.
Član 74.
(1) Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat.
16. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
(1) Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.
(2) Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su:
da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH;
Član 13.
Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.
17. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u FBiH, koji su zaključili Vlada Tuzlanskog kantona i Samostalni sindikat službenika organa uprave i sudske vlasti u FBiH 2. aprila 2002. godine u Tuzli, u relevantnom dijelu glasi:
Član 1.
Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).
Član 2.
Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to čl. 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti.
Član 4.
Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom.
18. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase: Član 4.
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na osnovu usmene, neposredne i javne rasprave.
Član 7.
(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Član 14.
Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kojem se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta, ili usmeno na ročištu.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
21. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Gž-06-000038 od 31. oktobra 2006. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelanti su primili 30. novembra 2006, a apelacija je podnesena 22. januara 2007. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
23. Apelanti osporavaju navedenu presudu tvrdeći da su tom presudom povrijeđena njihova prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
24. Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 6/08 i «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» broj 5/08 od 30. januara 2008. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore u pogledu načina na koji je Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem pogrešno primijenio materijalno pravo, zaključujući da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem Sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru, uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da, zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona, regres nije isplaćen ni drugim zaposlenim, te da ne postoje pravni akti kojima su javne vlasti bile dužne regulirati visinu regresa koji je apelantima pripadao prema zakonu, što bi moglo biti opravdan razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev za isplatu regresa apelantima. Stoga je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je zbog istih razloga zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa i toplog obroka, pozivajući se na nedostatak sredstava u budžetu i nepostojanje pratećih propisa kojima se utvrđuje visina regresa za apelante iako je samo pravo na regres utvrđeno Zakonom.
26. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić