Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1659/08 («Aragosta invest» d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Dostava
  • Pravično suđenje - jednakost strana u postupku
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1659/08

Apelacija

Odluka o meritumu

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1659/08, rješavajući apelaciju «Aragosta investa» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija «Aragosta investa» d.o.o. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0- Uvp-07-000 105 od 16. aprila 2008. godine.

Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1.«Aragosta invest» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Goran Marić iz Banje Luke, podnijela je 9. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 011-0-U-06-000 134. Apelant je u apelaciji zatražio i izdavanje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje Presude Vrhovnog suda broj 011-0-U- 06-000 134 od 16. aprila 2008. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 30. jula 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. augusta 2008. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Vrhovnog suda dostavljen je apelantu 22. aprila 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 28. oktobra 2002. godine zaključio ugovor o ortakluku (o zajedničkoj izgradnji poslovno-stambenog objekta) sa Miomirom Petkovićem i Nadom Petković. Ugovor je zaključen s ciljem izgradnje poslovno-stambenog objekta prema Regulacionom planu grada Banja Luka, na parcelama označenim kao k.č. br. 70/70 i 70/76, zk. uložak br. 6097 i 436 k.o. Banja Luka (stari premjer), a što odgovara parcelama br. 4077, 4078 i 4079, upisanim u posjedovne listove br. 1637/0 i 3618/1, te na parceli 4076/1 upisanoj u posjedovni list broj 3759/3 (novi premjer; u daljnjem tekstu: sporna građevinska parcela).

7. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove - Područna jedinica Banja Luka, Odjel za imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Odjel za imovinskopravne poslove), je Rješenjem broj 25-457-1090/02 od 20. februara 2003. godine utvrdila da Miomir Petković i Nada Petković imaju prvenstveno pravo korištenja gradskog građevinskog zemljišta radi građenja stambeno-poslovnog objekta Po+P+4+M – prve faze između ulica Gavre Vučkovića i Vase Glušca na spornoj građevinskoj parceli. U obrazloženju rješenja istaknuto je da je na osnovu izjave vještaka geodetske struke utvrđeno da navedeno zemljište čini građevinsku parcelu za izgradnju stambeno-poslovnog objekta prve faze, da se na njemu nalaze kuće i zgrade navedenih vlasnika, odnosno posjednika, pa da je, prema članu 43. Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni list SRBiH» br. 34/86, 1/90, 29/90 i «Službeni glasnik RS» br. 29/94, 23/98, 5/99), donijeto rješenje kao u dispozitivu.

8. Odjel za prostorno uređenje grada Banja Luka je Rješenjem broj 03-360-140/03 od 22. aprila 2003. godine apelantu i Miomiru Petkoviću i Nadi Petković, kao investitorima, izdalo odobrenje za izgradnju stambeno-poslovnog objekta na spornoj građevinskoj parceli. Navedeno je da se pri izgradnji pridržavaju uvjeta iz Urbanističke saglasnosti broj 03-364-4120/02 od 4. decembra 2002. godine i odobrene investiciono-tehničke dokumentacije koju je uradio PP «Aragosta invest» iz Banje Luke.

9. Ugovorom o kupoprodaji ov. br. 6992/4, zaključen 3. maja 2004. godine, apelant je kupio dio suvlasničkog dijela Miomira Petkovića i Nade Petković na poslovno-stambenoj zgradi koja je izgrađena na spornoj građevinskoj parceli. Ugovorne strane su se sporazumjele da se 43/50 dijela zgrade, nakon izgradnje i pribavljanja upotrebne dozvole za stambeni dio, uknjiže na apelantovo ime, odnosno 7/50 dijela objekta da se uknjiži na ime Miomira Petkovića i Nade Petković sa ½ dijela. Također je dogovoreno da apelant ima pravo trajnog korištenja zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, kao i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade, te da ovo pravo može prenijeti na sve buduće vlasnike pojedinih stambenih jedinica.

10. Odjel za imovinskopravne poslove je 29. jula 2004. godine, postupajući povodom zahtjeva za ponavljanje postupka koji su uložile zainteresirane strane, Gojko Beader i drugi, donio rješenje kojim se Miomiru Petkoviću i Nadi Petković dopušta ponavljanje postupka u predmetu utvrđivanja prvenstvenog prava korištenja gradskog građevinskog zemljišta radi građenja, te je poništio Rješenje broj 25-475-1090/02 od 20. februara 2003. godine. Podnosioci zahtjeva su istakli da su parcele označene kao k.č. br. 70/72 i 70/73 prilikom usaglašavanja oblika i površina starog i novog premjera greškom ispuštene, a ušle su u sastav parcele na kojoj je utvrđeno prvenstveno pravo građenja Miomiru Petkoviću i Nadi Petković.

11. Odjel za imovinskopravne poslove, u ponovljenom postupku, postupajući povodom zahtjeva Gojka Beadera i drugih, je Rješenjem broj 25-475-295/03 od 12. septembra 2005. godine poništio svoje Rješenje broj 25-475-1090/02 od 20. februara 2003. godine. Rješenjem je utvrđeno da Miomir Petković i Nada Petković imaju prvenstveno pravo korištenja gradskog građevinskog zemljišta radi građenja stambeno-poslovnog objekta Po+P+4+M – prva faza, uz parcele čiji su oni vlasnici, i na još četiri parcele na kojima je pravo korištenja uknjiženo na druga lica, a uz navedene, i na parceli označenoj kao k.č. br. 70/73 u površini od 92 m , uknjiženoj na imena Rajne Đurđević (1/3 dijela) i Gojka Beadera (2/3) dijela. Mada su podnosioci zahtjeva za ponavljanje postupka isticali i zemljište označeno kao k.č. br. 70/72, o tome nije odlučeno ovim rješenjem. Prema navedenom rješenju, Miomir Petković i Nada Petković su se trebali uknjižiti kao nosioci prvenstvenog prava korištenja radi građenja na zemljištu označenom u tački 3. dispozitiva rješenja.

12. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove je, postupajući povodom žalbe Gojka Beadera i Rajne Đurđević izjavljene protiv rješenja od 12. septembra 2005. godine, donijela Rješenje broj 04-475-153/05 od 27. decembra 2005. godine. Tim rješenjem je uvažila njihovu žalbu u dijelu koji se odnosio na tačku 3. dispozitiva osporenog rješenja. Naime, postupajući organ je dopunio citiranu tačku osporenog rješenja tako što je utvrdio da se prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja konstituira, ne samo na zemljištu označenom u tački 3. osporenog rješenja nego i na drugom dijelu građevinske parcele, a koji zajedno čine jednu građevinsku parcelu u smislu važećeg Regulacionog plana Centar – Istok i usvojenih urbanističko-tehničkih uvjeta. Nadalje, utvrđeno je da Miomir Petković i Nada Petković imaju prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi izgradnje stambeno-poslovnog objekta II faze, ne samo na zemljištu označenom u tački 3. osporenog rješenja nego i na zemljištu označenom u tački 3. dispozitiva ovog rješenja, a i na zemljištu označenom kao k.č. br. 70/76, zemljišnoknjižno pravo korištenja uknjiženo na ime Krste Beadera, Gojka Beadera i Rajne Đurović (po 1/3 dijela), k.č. br. 70/81 u površini od 113 m zemljišnoknjižno pravo korištenja radi građenja uknjiženo na ODGP «Krajina» Banja Luka i k.č. br. 70/145 u površini od 113 m , zemljišnoknjižno pravo korištenja uknjiženo na ime Rajne Đurđev sa 1/3 dijela i Gojka Beadera sa 2/3 dijela, a po katastarskom operatu parcela novog premjera (4076/1) upisana u posjedovni list 3759 k.o. Banja Luka 7, na ime GP «Krajina» a. d. Banja Luka sa 1/1 dijela. U tački 7. dispozitiva rješenja Miomiru Petkoviću i Nadi Petković naloženo je da, nakon pravosnažnosti ovog rješenja, podnesu zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva na gradskom građevinskom zemljištu određenom tačkom 3. dispozitiva osporenog rješenja, a na osnovu vlasništva na objektu sagrađenom na tom zemljištu (objekt Po+P+4+M, koji je sagrađen sa apelantom kao investitorom i na kojem su Miomir Petković i Nada Petković, Ugovorom o kupoprodaji ov. br. 6992/4, zaključen 3. maja 2004. godine, prodali dio svog suvlasničkog dijela apelantu kao etažnom vlasniku na 43/50 dijela odnosnog objekta, a oni zadržali 7/50 dijela objekta), te na zemljištu iz tačke 3. ovog rješenja, zahtjev za preuzimanje i dodjelu na osnovu ostvarenog prvenstvenog prava građenja. Najzad, u pogledu zemljišta označenog kao k.č. br. 70/81 i 70/145 (greškom označeno kao k.č. br. 70/14) naloženo je raspravljanje pitanja gubitka prava građenja. U obrazloženju rješenja je konstatirano da su Miomir Petković i Nada Petković tražili uspostavljanje prvenstvenog prava građenja na cjelokupnoj građevinskoj parceli, a što je jedino i bilo moguće u skladu sa tada važećim Zakonom o građevinskom zemljištu, a da im je to pravo pogrešno priznato samo na dijelu građevinske parcele koji se odnosi na prvu fazu gradnje, odnosno da je ovo pravo, suprotno važećem zakonu, konstituirano po fazama građenja, a ne na građevinskoj parceli kao cjelini. Najzad, konstatirano je da se predstavnik GP «Krajina» a.d. Banja Luka (nosilac prava na zemljištu označenom kao k.č. br. 70/81 i 70/145) nije pojavio na raspravi, iako je bio uredno obaviješten, pa je naloženo Područnoj jedinici Banja Luka da utvrdi da li je eventualno izgubila pravo građenja, te da li su rješenja donesena u vezi s tim još uvijek na snazi.

13. GP «Krajina» a.d. Banja Luka je tužbom od 10. februara 2006. godine pokrenula upravni spor protiv tužene Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove pred Okružnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) radi poništenja Rješenja tužene broj 04-475-153/05 od 27. decembra 2005. godine. U tužbenim navodima je istaknuto da je zemljište označeno kao k.č. br. 70/81 tužiocu dodijeljeno još 1998. godine, da su otpočeti građevinski radovi, da mu je urbanistička saglasnost produžavana u više navrata, a posljednji put do 14. maja 2005. godine, te da je podnio novi zahtjev za produženje urbanističke saglasnosti, da mu na dijelu zemljišta za drugu fazu građenja pripada 226 m , a svim ostalim 173 m pa da, u skladu s tim, ima realnog osnova da se on pojavi sa zahtjevom za utvrđivanje prvenstvenog prava građenja. Najzad, istakao je da nije upoznat sa postupcima koji su prethodno vođeni, niti je primio bilo koje od rješenja koja su u tim postupcima donesena. Apelant je, smatrajući da ima svojstvo zainteresiranog lica u ovom sporu, dostavio odgovor na tužbu ističući da je na objektu prve faze Po+P+4+M uknjižen kao etažni vlasnik sa 43/50 dijela predmetne zgrade, a Miomir Petković i Nada Petković sa 7/50 dijela, da su oni prenijeli na njega svoje trajno pravo korištenja na zemljištu na kojem je sagrađena predmetna zgrada, da mu kao većinskom suvlasniku pripadaju prava veća od prava imenovanih i da imenovani nemaju nikakva prava na zemljištu druge faze. Apelant je, kao zainteresirano lice na strani tužioca, predložio da se tužba uvaži i poništi osporeni akt.

14. Okružni sud je Presudom broj 011-0-U-06-000 134 od 21. februara 2007. godine, a nakon održane nejavne sjednice, uvažio tužbu i poništio osporeni akt radi povreda pravila postupka. Okružni su je, između ostalog, zaključio da su prigovori u pogledu tužiočeve aktivne legitimacije, koje je istaknuo tuženi, te u svojstvu zainteresiranih lica u ovom postupku, Miomira Petkovića i Nade Petković, kao i apelantovi prigovori, neosnovani s obzirom na to da se, prema stanju spisa i podacima iz osporenog akta, jasno može zaključiti da je zemljište označeno kao k.č. br. 70/81 dodijeljeno tužiocu na osnovu pravosnažnog i izvršnog Rješenja Skupštine grada Banja Luka broj 25-475-257/98 i 25-475-259/98 od 29. decembra 1998. godine, koje je provedeno u zemljišnim knjigama, te da se zemljište označeno kao k.č. br. 70/145 prema katastarskom operatu nalazi u tužiočevom posjedu. Apelantov prigovor da je na zemljištu označenom kao k.č. br. 70/81 stekao pravo korištenja na osnovu ugovora zaključenog sa tužiocem, na osnovu kojeg je izvršio i uknjižbu, sud je cijenio irelevantnim za tužiočevu aktivnu legitimaciju, jer je istaknut tek u ovom postupku.

15. Vrhovni sud je, odlučujući povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje presude Okružnog suda koji su uložila zainteresirana lica, Miomir Petković i Nada Petković, Presudom broj 118-0- Uvp-07-000 105 od 16. aprila 2008. godine uvažio zahtjev i preinačio Presudu Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 134 od 21. februara 2007. godine tako što se tužba odbacuje. U obrazloženju presude, Vrhovni sud konstatira da na zahtjev za izvanredno preispitivanje presude tužena strana, tužilac i apelant, nije dala odgovor. Nadalje, istaknuto je da rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove, koje je presudom Okružnog suda poništeno, tužiocu, tj. GP «Krajina», nisu povrijeđena nikakva prava niti neposredni interes zasnovan na zakonu, pa je tužbu trebalo odbaciti na osnovu člana 22. tačka 3. Zakona o upravnim sporovima. Ovakav zaključak Vrhovni sud je zasnovao na činjenici da tužilac nije priveo svrsi neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao k.č. br. 70/81, a koje mu je dodijeljeno 1998. godine, da je zemljište otuđio apelantu ugovorom od 22. augusta 2008. godine ovjerenim u Osnovnom sudu u Banjoj Luci, pa je, na osnovu člana 53. Zakona o građevinskom zemljištu koji je važio u vrijeme kad mu je zemljište dodijeljeno, ex lege, izgubio pravo korištenja radi građenja. Također, Vrhovni sud je zaključio da zemljište označeno kao k.č. br. 70/145 nije dodijeljeno tužiocu rješenjem iz 1998. godine, a ne postoje podaci da je to učinjeno nekim drugim aktom. Naime, u zk. ulošku broj 434 k.o. Banja Luka na predmetnom zemljištu evidentirano je pravo korištenja u korist drugih lica, pa je očigledno da je u katastru pogrešno evidentirano kao tužiočev posjed. Nadalje, zaključeno je da predmet zahtjeva za prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja može biti samo građevinska parcela kao cjelina, a kako je to utvrđeno Zakonom o građevinskom zemljištu, odnosno Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske. U tom smislu, naknadno kompletiranje građevinske parcele u žalbenom postupku nema pravni tretman izmjene zahtjeva, u smislu odredbi člana 118. Zakona o općem upravnom postupku, već se radi o upotpunjavanju zahtjeva, u skladu sa članom 227. stav 1. istog zakona.

IV. Apelacija

a)Navodi iz apelacije

16. Apelant se žali da su mu osporenom presudom Vrhovnog suda povrijeđena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje garantirano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

17. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u činjenici da mu Vrhovni sud, usprkos tvrdnji u osporenoj presudi, nije dostavio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude Okružnog suda i uz činjenicu da je bio zainteresirana strana u postupku. Na ovaj način mu je onemogućeno da učestvuje u postupku pred ovim sudom.

18. Povreda prava na imovinu, prema apelantovom mišljenju, ogleda se u činjenici da se nakon presude Vrhovnog suda Miomir Petković i Nada Petković mogu uknjižiti kao vlasnici na stambeno-poslovnom objektu u pogledu kojeg su, u skladu sa ugovorom o kupoprodaji zaključenim 2004. godine, dali saglasnost apelantu da se može uknjižiti na objektu kao etažni vlasnik na 43/50 dijela, kao i da ima pravo trajnog korištenja zemljišta na kojem je zgrada sagrađena, kao i zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade.

19. Apelacija ne sadrži pojedinačne navode koji bi upućivali na povredu prava na nediskriminaciju.

b) Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud je konstatirao da Presudom broj 118-0-Uvp-07-000 105 od 16. aprila 2008. godine nisu povrijeđena navedena apelantova ustavna prava. Vrhovni sud se nije izjasnio u pogledu navoda iz apelacije da zahtjev za izvanredno preispitivanje presude nije bio dostavljen apelantu, niti je ponudio dokaz koji bi opovrgao ovaj apelantov navod.

V. Relevantni propisi

21. Zakon o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13.

[…] Treće lice kojem bi poništavanje osporenog upravnog akta neposredno bilo na štetu (zainteresirano lice), ima u sporu položaj stranke.

Član 35.

Protiv pravosnažne odluke okružnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev) Vrhovnom sudu Republike Srpske, putem nadležnog suda.

Član 38.

Nedopušten ili neblagovremen zahtjev iz člana 36. ovog zakona ili zahtjev koji je podnijelo neovlašteno lice, sud će odbaciti rješenjem.

Ako sud ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavit će ga protivnoj stranci, koja može, u roku od 30 dana, podnijeti odgovor na zahtjev.

[…] Član 39.

Vrhovni sud rješava o zahtjevu iz člana 35. ovog zakona u sjednici vijeća od troje sudija, a osporenu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva i povreda propisa iz člana 35. stav 2. ovog zakona.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0- Uvp-07-000 105 od 16. aprila 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 14. maja 2008. godine, a apelacija je podnesena 9. juna 2008. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelant osporava navedenu presudu tvrdeći da su mu tom presudom povrijeđena prava iz člana II/3. e), k), člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6, člana 1. Protokola broj 1 i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. Evropske konvencije glasi u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje zato što mu kao zainteresiranom licu nije dostavljen zahtjev za izvanredno preispitivanje presude protiv presude Okružnog suda, a kako to nalaže član 38. Zakona o upravnim sporovima, čime je prekršen princip kontradiktornosti postupka i ravnopravnosti stranaka u postupku.

30. U vezi s tim navodima, Ustavni sud prije svega ukazuje da je svrha člana 6. Evropske konvencije, između ostalog, dodijeliti «tribunalu» dužnost provođenja propisane provjere podnesaka, argumenata i dokaza koje mu dostave strane, bez prejudiciranja njihove procjene i relevantnosti u pogledu sudske odluke (vidi Evropski sud za ljudska prava, Kraska protiv Švicarske, presuda od 19. aprila 1993. godine, A 254. B). Pri tome, član 6. stav 1. zahtijeva uspostavljenje pravične ravnoteže među stranama u postupku (vidi Evropski sud za ljudska prava, De Haes i Gijsels protiv Belgije, presuda od 24. februara 1997. godine, Izvještaji 1997-I), tj. da postoji ravnopravnost strana u postupku. Prema stavu Evropskog suda za ljudska prava, princip ravnopravnosti strana znači da stranama u postupku mora biti data razumna mogućnost izlaganja predmeta, uključujući i iznošenje dokazne građe pod uvjetima koji ih ne stavljaju u znatno podređen položaj u odnosu na protivnika (vidi Evropski sud za ljudska prava, Dombo Beheer B.V. protiv Holandije, presuda od 27. oktobra 1993. godine, serija A, broj 274). Također, Evropski sud za ljudska prava je zaključio da je u građanskim stvarima prekršen princip ravnopravnosti strana u pristupu pravnim sredstvima i kada je jednoj strani uskraćena mogućnost odgovoriti na pismene podneske koje je domaćem sudu podnio državni pravobranilac (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ruiz-Mateos protiv Španije, presuda od 23. juna 1993. godine, serija A, broj 262).

31. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud zapaža da član 38. Zakona o upravnim sporovima propisuje da zahtjev za izvanredno preispitivanje presude mora biti dostavljen i «protivnoj strani». U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je u obrazloženju osporene presude naveo da na zahtjev za izvanredno preispitivanje presude nisu dali odgovor ni tužena, tj. Republička uprava za geodetske i imovinskopravne poslove, ni tužilac, tj. GP «Krajina», a ni apelant. Dakle, za Vrhovni sud nije bilo sporno da je apelant u konkretnom slučaju «protivna strana». Međutim, u svom odgovoru na apelaciju, Vrhovni sud se uopće nije osvrnuo na nedvosmisleni navod u apelaciji da zahtjev za izvanredno preispitivanje presude nije dostavljen apelantu, niti je u tom smislu ponudio bilo kakav dokaz na osnovu kojeg bi se moglo zaključiti da je ovaj apelantov navod očigledno neosnovan. Na osnovu svih predočenih činjenica, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud, propustom da dostavi zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, onemogućio apelantu, kao zainteresiranom licu u upravnom sporu, da iznese pred sud svoje argumente i dokaze u predmetu u kojem se odluka direktno tiče njegovih građanskih prava, čime je doveden u «znatno podređen položaj» u odnosu na ostale učesnike u upravnom sporu. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da je ovakvim propustom Vrhovni sud prekršio princip ravnopravnosti strana u postupku koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. U svjetlu zaključka u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, Ustavni sud zaključuje da nije neophodno posebno razmatrati navodne povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada sud u upravnom sporu propusti dostaviti zahtjev za izvanredno preispitivanje presude protivnoj strani, kako propisuje Zakon o upravnim sporovima, iako je odluka suda odlučujuća za građanska prava zainteresiranog lica, budući da je na taj način prekršen princip ravnopravnosti strana u postupku koji je neodvojiv element prava na pravično suđenje.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

37. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1659/08 («Aragosta invest» d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio