Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-453/07 (I. Ć. i M. Ć.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-453/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 453/07, rješavajući apelaciju Ivana Ćubele i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ivana Ćubele i Mate Ćubele podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Gž-06-000 387 od 22. novembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj P-523/05 od 28. jula 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Ivan Ćubela i Mato Ćubela (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Branislav Kolovrat, advokat iz Mostara, podnijeli su 26. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-06-000 387 od 22. novembra 2006. godine i Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 523/05 od 28. jula 2006. godine.

2. Apelanti su kod Općinskog suda pokrenuli parnični postupak protiv Općine Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: prvotužena), Mjesne zajednice Ciglana (u daljnjem tekstu: drugotužena) i Udruge za zaštitu i korištenje vode izvorišta «Žvatić» (u daljnjem tekstu: trećetužena) radi utvrđenja i naknade štete. Odlučujući o tužbi i podnesenom zahtjevu, Općinski sud je donio Presudu broj P- 523/05 od 28. jula 2006. godine, potvrđenu Presudom Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-06-000 387 od 22. novembra 2006. godine, kojom je u stavu I dispozitiva presude utvrđeno da je trećetužena bez ikakvog pravnog osnova iskopčala apelante sa novoizgrađene vodovodne mreže, te da ih je dužna prikopčati na tu vodovodnu mrežu u roku od 30 dana. Stavom II dispozitiva presude odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u odnosu na trećetuženu, a u st. III i IV dispozitiva u odnosu na prvotuženu i drugotuženu zahtjev apelanata odbijen je u cijelosti, uz obavezu apelanata da prvotuženoj naknade troškove parničnog postupka. Obrazlažući presudu, Općinski sud je istakao da se nesporne činjenice odnose na zaključenje ugovora o izgradnji vodovodne mreže između apelanata i trećetužene, da su apelanti, kao budući vlasnici priključka, na ime cijene izgradnje vodovoda trebali platiti iznos od po 3.000,00 KM u četiri faze s tim da se svaka faza dijeli u tri rate plaćanja, počev od septembra 1999. godine do 31. decembra 2000. godine. Tom prilikom, kako je dalje navedeno, kamata nije ugovorena, već je odluku o kamati donio Upravni odbor trećetužene. Nesporno je, kako je dalje naveo taj sud, da se trećetužena prilikom izgradnje vodovoda nije držala ugovorenih obaveza zbog čega je, kako je istakao sud, trećetužena povrijedila ugovorenu obavezu. Apelanti su uplatili svoje ugovorene iznose od 3.000,00 KM i 3.400,00 KM sa zakašnjenjem koje nije imalo učinak da bi nastupio raskid ugovora, jer je i trećetužena kasnila u izvršenju svojih ugovorenih obaveza. Zbog toga je u tom dijelu zahtjevu apelanata udovoljeno i trećetuženoj naloženo da apelante prikopča na vodovodnu mrežu. Međutim, u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pretrpljenu štetu, koji je bio usmjeren protiv prvotužene, drugotužene i trećetužene, sud je zahtjev apelanata odbio. Odlučujući u tom dijelu tužbenog zahtjeva, Općinski sud je zaključio da je prigovor o nedostatku pasivne legitimacije u odnosu na prvotuženu i drugotuženu osnovan, a u odnosu na trećetuženu apelanti nisu dokazali da postoji šteta, zbog čega je zahtjev odbijen.

3. Kantonalni sud, odlučujući o žalbi apelanata, prvostepenu presudu je potvrdio. U obrazloženju presude taj sud je naveo da je na osnovu analize i ocjene izvedenih dokaza prvostepeni sud tačno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izveo pravilne zaključke i donio odluku zasnovanu na zakonu. Obrazlažući neosnovanost navoda žalbe koji se odnose na zahtjev za naknadu štete, taj sud je istakao da apelanti ničim nisu dokazali u čemu se ogleda njihova šteta, nisu dokazali kolika bi ona bila, jer nisu dokazali osnovne pokazatelje na temelju kojih bi se ona mogla utvrditi slobodnom ocjenom dokaza. Takođe je istaknuto da su u prvostepenoj presudi navedeni jasni razlozi za odbijanje zahtjeva u odnosu na prvotuženu i drugotuženu, zbog čega su navodi žalbe da pobijana odluka nema razloga u pogledu nedostatka pasivne legitimacije ocijenjeni kao neosnovani.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama donesenim u redovnom sudskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava obrazlažu time što je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Smatraju da sudovi nisu detaljno analizirali ugovor na kojem su utemeljili svoj zahtjev i da je, stoga, neosnovano odbijen njihov zahtjev za naknadu štete u odnosu na drugotuženu.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Takođe, apelacija je očigledno neosnovana ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom.

7. U vezi sa navodima o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud primjećuje da je, prema suštini navoda iz apelacije, sporno pitanje da li su sudovi koji su donijeli presude povodom tužbe apelanata pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima. U konkretnom slučaju Ustavni sud će ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

8. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, kao sud prve instance, proveo parnični postupak, izveo dokaze u vezi sa okolnosti podnesenog tužbenog zahtjeva apelanata i istaknutim prigovorima o nedostatku pasivne legitimacije, nakon čega je donio odluku kojom je zahtjev apelanata djelomično usvojen i djelomično odbijen. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete koja im je, kako su u tužbi tvrdili, nastala zbog iskopčavanja sa vodovodne mreže, prigovori o nedostatku pasivne legitimacije ocijenjeni su kao osnovani i u odnosu na prvotuženu i drugotuženu zahtjev odbijen. Prvostepeni sud je, obrazlažući osnovanost ovih prigovora, kao i neosnovanost zahtjeva za naknadu štete u odnosu na trećetuženu, jasno naveo da apelanti nisu pružili konkretne dokaze o postojanju štete, niti su dokazali da su prvotužena i drugotužena ugovorne strane sa apelantima. Drugostepeni sud, ispitujući prvostepenu presudu u žalbenom postupku, jasno je naveo da je prvostepena presuda rezultat analize i ocjene izvedenih dokaza na osnovu kojih su potpuno i pravilno utvrđene činjenice i izvedeni pravilni zaključci koje je prihvatio i taj sud.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije pronašao ništa što bi u konkretnom slučaju ukazivalo na povredu prava apelanata na pravično suđenje. Sudovi su u dvije instance dali detaljna obrazloženja u kontekstu navedenih prigovora apelanata. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da apelanti ne nude činjenice koje bi mogle opravdati tvrdnju da postoji povreda ustavnih prava na koja se pozivaju, budući da ništa ne ukazuje da apelanti imaju «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije. Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-453/07 (I. Ć. i M. Ć.) | Sudska praksa | Aktio