Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/09 (N. G., G. V. i N. V.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1080/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 1080/09, rješavajući apelaciju Nenada Golića, Gojka Vrljanovića i Nenada Vrljanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nenada Golića, Gojka Vrljanovića i Nenada Vrljanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 358 od 13. januara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj P-266/2005 od 16. maja 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nenad Golić, Gojko Vrljanović i Nenad Vrljanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnijeli su 6. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-

000 358 od 13. januara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-266/2005 od 16. maja 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-266/2005 od 16. maja 2006. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine, utvrđeno je da je ništavo i da ne proizvodi pravno dejstvo sudsko poravnanje zaključeno između apelanata i tužiteljki Edine Dautović i Emine Dautović-Saiti 23. marta 2005. godine u Osnovnom sudu pod brojem P.353/04, tužiteljke su obavezane da apelantu Gojku Vrljanoviću vrate iznos od 1.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Apelanti su izjavili reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-

06-001245 od 5. oktobra 2007. godine, koju je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 358 od 13. januara 2009. godine odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) kojima je propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Sud je konstatovao da su u konkretnom slučaju tužiteljke u tužbi kao vrijednost spora označile iznos od 1.500,00 KM, što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, pa je u tom smislu revizja odbačena kao nedopuštena. Takođe je zaključeno da, prema ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštenost revizije prema stavu 3 člana 237 ZPP, jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelanti su protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine izjavili reviziju, ali ju je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 358 od 13. januara 2009. godine odbacio kao nedopuštenu. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine.

8. S obzirom na to da je apelantima 7. novembra 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-001245 od 5. oktobra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. aprila 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1080/09 (N. G., G. V. i N. V.) | Sudska praksa | Aktio