Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1154/07 (Skupština Opštine Novi Grad)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1154/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 1154/07, rješavajući apelaciju Skupštine Opštine Novi Grad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Skupštine Opštine Novi Grad podnesena protiv presude Okružnog suda Banja Luka, broj 011-
0-U-06-000685 od 9. marta 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Skupština Opštine Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelant) podnijela je 17. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-U-06-000685 od 9. marta 2007. godine.
2. Okružni sud je, rješevajući po tužbi D.B. (u daljnjem tekstu: tužitelj), donio presudu, broj 011-
0-U-06-000685 od 9. marta 2007. godine, kojom je tužbu uvažio i poništio akt apelanta, broj 02-022-
90/06 od 26. aprila 2006. godine, kojim je tužitelj razriješen dužnosti direktora Javne ustanove Dječijeg vrtića "Pčelica Maja" Novi Grad. Istom presudom, sud je tužitelja sa zahtjevom za ostvarivanje materijalne i nematerijalne štete uputio na parnicu. U obrazloženju presude je navedeno da iz podataka spisa proizilazi da je apelant na sjednici održanoj 26. aprila 2006. godine razriješio tužitelja dužnosti direktora Javne ustanove Dječijeg vrtića "Pčelica Maja" Novi Grad, te kako osporeni akt ne sadrži obrazloženje to isti nema razloge o odlučnim činjenicama, pa se zakonitost donesenog akata već iz tih razloga ne može ispitati. Kako isti ima nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti što predstavlja dovoljan osnov iz člana 10. tačka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske", broj 109/05) za uvažavanje tužbe i poništenje osporenog akta.
3. Nezadovoljan navedenom presudom, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu radi pokretanja postupka za ocjenu nezakonitosti presude Okružnog suda, broj 011-0-U-06-000685 od 9. marta 2007. godine, godine, radi povrede člana 22. stav 1. tač. l., 2. i 5. Zakona o upravnim sporovima u vezi sa članom 58. stav 1. tačka 1. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 29/94,23/98 i 97/04) i neustavnosti člana 34. Zakona o upravnim sporovima sa članom 16. st. 1. i 2. Ustava BiH i članom 13. kojim je zagarantovano pravo na djelotvoran pravni lijek propisan Evropskom konvencijom zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena ustavna prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu.
6. Imajući u vidu naprijed navedeno, i činjenicu da se apelant žalio samo na povredu Ustava Republike Srpske, pri tome ne navodeći ni jednu odredbu Ustava Bosne i Hercegovine, nego se žali na povredu člana 13. Evropske konvencije, koja organima javne vlasti ne pruža ustavnu zaštitu u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je zaključio da su navodi apelanta ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. ( vidi mutatis mutandis, Odluka Ustavnog suda o dopustivosti broj AP-2001/06 od 14. jula 2008. godine, stav 14., dostupna na www.ustavnisud.ba )
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić