Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/08 (Z. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1168/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 1168/08, rješavajući apelaciju Zore Malbaša, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Zore Malbaša podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Zore Malbaša podnesena zbog nerazumne dužine trajanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zora Malbaša (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke podnijela je 15. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine. Takođe, apelantkinja se žali na dužinu trajanja postupka pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

2. Rješenjem opštinskog načelnika Opštine Bihać broj 03/36-372827/98 od 30. novembra 1999. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/1-31-1683-YII/00 od 10. jula 2000. godine, odbijen je apelantkinjin zahtjev za povraćaj stana u posjed koji se nalazi u ulici Harmani H-17 u Bihaću.

3. Presudom Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine odbijena je apelantkinjina tužba kojom je tražila da se poništi drugostepeno Rješenje Ministarstva broj 11/1-31-1683-YII/00 od 10. jula 2000. godine.

4. Apelantkinja je 1. novembra 2005. godine Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene Presude Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine. O tom zahtjevu još nije odlučeno.

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom Presudom Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine, kao i neodlučivanjem Vrhovnog suda o njenom zahtjevu za vanredno preispitivanje osporene presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

7. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje protiv osporene Presude Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine o kom Vrhovni sud još nije odlučio, te da apelantkinja smatra da joj je ovakvim postupanjem Vrhovnog suda, odnosno neodlučivanjem o njenom zahtjevu za vanredno preispitivanje više od tri godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku obuhvaćeno garancijama člana 6 Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je potrebno da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak, na čiju se dužinu trajanja apelantkinja žali, tiče određivanja njenih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantkinjinog zahtjeva, tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, predmetnim postupkom, na koji se apelantkinja žali, ne odlučuje se o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti i njenom imovinskom pravu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te stoga slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu navedeno u prethodnom stavu, Ustavni sud smatra da je posljednji djelotvoran pravni lijek, odnosno konačna odluka u apelantkinjinom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine kojom je isti sud meritorno raspravljao o njenim navodima u pogledu zahtjeva za povraćaj predmetnog stana u posjed. S obzirom na to da je apelantkinja 1. novembra 2005. godine podnijela Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine, nesumnjivo proizilazi da je apelantkinja osporenu presudu primila prije 1. novembra 2005. godine. Imajući u vidu navedeno, te da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. aprila 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila osporenu Presudu Kantonalnog suda broj U-4/04 od 30. septembra 2005. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1168/08 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio