Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1890/08 (M. A.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1890/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 1890/08, rješavajući apelaciju Mirjane Arabinja, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirjane Arabinja podnesena protiv Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-
Ž-08-000134 od 17. aprila 2008. godine i Presude Osnovnog suda Banja Luka broj 071-0-P-07-007196 od 4. januara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirjana Arabinja (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijela je 19. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000134 od 17. aprila 2008. godine i Presude Osnovnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-P-07-007196 od 4. januara 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 071-0-P-07-007196 od 4. januara 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000134 od 17. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tražila da se tužena Republika Srpska, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da poništi rješenje o prestanku apelantkinjinog radnog odnosa i apelantkinju vrati na rad, kao i da se tužena obaveže da apelantkinji isplati neisplaćene plate i ostale naknade proizašle iz radnog odnosa uz zakonske zatezne kamate.
3. Apelantkinja je u apelaciji navela da je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-
08-000134 od 17. aprila 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i da je postupak pred Vrhovnim sudom u toku.
4. Apelantkinja smatra da su osporenim presudama povrijeđena njena prava iz člana II/3e) i k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6, 13 i 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te člana 1 stav 2 tač. 5 i 11 Sporazuma o ljudskim pravima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
6. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kom je postupak u određenom predmetu završen.
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.
8. Član 237 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) glasi:
Član 237 1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni da iscre prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, prema kom Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je, u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantkinja ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić