Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2062/08 (G.D.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2062/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 2062/08, rješavajući apelaciju G.D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.D. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-06-002247 od 15. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-
550/05 od 26. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. G.D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa M.D. punomoćnik iz Sarajeva, podnijela je 10. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-Gž-06-
002247 od 15. februara 2008. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-550/05 od 26. juna 2006. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanatice protiv tužene HVB-Central Profit banke iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: tužena), radi naknade materijalne i nematerijalne štete, vsp. 516.000,00 KM, Općinski sud je presudom, broj Pr-550/05 od 26. juna 2006. godine, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da sud obaveže tuženu da joj naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu u iznosu od 516.000,00 KM i stavi van snage rješenje o prestanku radnog odnosa, broj 9.1.-4918-1/92 od 15. oktobra 1992. godine.
3. Kantonalni sud je presudom, broj 009-0-Gž-06-002247 od 15. februara 2008. godine, djelomično uvažio žalbu apelantice i preinačio prvostepenu presudu, tako što je obavezao tuženu da isplati apelantici iznos od 600,00 KM na ime pretrpljene materijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24. marta 2005. godine pa do isplate. Prvostepena odluka je preinačena i u dijelu kojim je odbijen zahtjev apelantice za stavljanje van snage rješenja o prestanku radnog odnosa, broj 9.1.-4918-1/92 od 15. oktobra 1992. godine, tako što je u tom dijelu tužba odbačena, dok je u preostalom dijelu žalba apelantice odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.
4. Apelantica protiv rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002247 od 15. februara 2008. godine nije izjavila reviziju, iako je kao vrijednost spora određen iznos od 516.000,00 KM, već je podnijela apelaciju Ustavnom sudu.
5. Apelantica se žali na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek ( vidi, Ustavni sud, Odluku broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.
9. U konkretnom slučaju Kantonalni sud je presudom, broj 009-0-Gž-06-002247 od 15. februara 2008. godine, kojom je žalba apelantice djelimično usvojena i prvostepena presuda Općinskog suda preinačena tako što je obavezana tužena da isplati apelantici iznos od 600,00 KM na ime pretrpljene materijalne štete, dok je u odnosu na rješenje o prestanku radnog odnosa tužba odbačena, a u preostalom dijelu žalba je odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda. U prvostepenoj presudi Općinskog suda i presudi Kantonalnog suda je navedena vrijednost spora od 516.000,00 KM,. Ustavni sud konstatuje da je apelantica protiv presude Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002247 od 15. februara 2008. godine, mogla, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, budući da je označena vrijednost spora 516.000,00 KM, dakle preko zakonskog limita od 10.000,00 KM. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić