Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-230/08 (R. I.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-230/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 230/08, rješavajući apelaciju Rajka Ikanovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Rajka Ikanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 606 od 6. novembra 2007. godine zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rajko Ikanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice podnio je 12. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-
000 606 od 6. novembra 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj P-10/05 od 27. juna 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-410/05 od 11. aprila 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba od 28. januara 2005. godine. Apelant je tužbom tražio od suda da obaveže Republiku Srpsku-
Ministarstvo unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tužena) da mu dodijeli na korišćenje odgovarajući stan bilo gdje u Republici Srpskoj, ili da mu na drugi način (dodjelom sredstava) riješi stambeno pitanje.
3. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 606 od 6. novembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantova revizija izjavljena protiv drugostepene presude Okružnog suda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo da je nesporno među strankama da je apelant radio kod tužene, te da mu je Rješenjem tužene broj 05/02-126-170 od 25. aprila 2002. godine utvrđen prestanak radnog odnosa zaključno sa 30. junom 2002. godine zbog ispunjenih uslova za ostvarenje prava na starosnu penziju. Takođe je navedeno da se zbog svog neriješenog stambenog pitanja apelant obraćao zahtjevom od 27. juna 2002. godine sindikatu radnika tužene, zatim molbom od 18. novembra 2003. godine tuženoj, te molbom od 28. septembra 2004. godine Ministarstvu za raseljena lica i izbjeglice Republike Srpske. Vrhovni sud je, dalje, naveo da su nižestepeni sudovi odbili apelantov zahtjev uz obrazloženje da apelant, saglasno odredbama Pravilnika o stambenim odnosima tužene iz maja 2002. godine, ima pravo na rješavanje svog stambenog pitanja, ali na isti način kao i ostali radnici tužene, tj. učešćem na raspisanom konkursu ili oglasu, a ne samo na osnovu podnesenog zahtjeva. Vrhovni sud je zaključio da su odluke nižestepenih sudova pravilne, te je odlučio kao u dispozitivu svoje presude.
4. Apelant smatra da mu je osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 606 od 6. novembra 2007. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
6. U konkretnom slučaju apelant se žali da mu je osporenom presudom Vrhovnog suda, kao i odlukama nižestepenih sudova, povrijeđeno pravo na imovinu, jer sud nije utvrdio obavezu tužene da mu se dodijeli na korišćenje odgovarajući stan, odnosno da mu se obezbijede novčana sredstva za rješavanje stambenog pitanja.
7. Članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zaštićena je postojeća imovina ili posjed, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine, serija A-31). Shodno tome, prvo pitanje na koje treba da se odgovori u konkretnom predmetu je da li je apelant nosilac imovinskih prava ili posjeda zaštićenih navedenim odredbama. Navedeni članovi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije primjenljivi su samo na postupke koji imaju za predmet spora imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi da obezbijedi pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred redovnim sudovima je apelantov zahtjev da mu tužena dodijeli odgovarajući stan na korišćenje, odnosno da mu dodijeli sredstva za njegovo obezbjeđenje, dakle, buduća imovina. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne može da se primijeni član II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine, kao ni član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić