Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2336/08 (Sarajevska pivara d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2336/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP-2336/08, rješavajući apelaciju Sarajevske pivare d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sarajevske pivare d.d. Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sarajevske pivare d.d. Sarajevo podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-

1288/07 od 19. decembra 2007. godine i rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine, broj 01-01-26-016-29-II/07 od 22. novembra 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sarajevska pivara d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatski ured Martin Raguz i Nikica Gržić, podnio je 29. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-

1288/07 od 19. decembra 2007. godine i rješenja Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Konkurencijsko vijeće), broj 01-01-26-016-29-II/07 od 22. novembra 2007. godine.

2. Rješenjem Konkurencijskog vijeća, broj 01-01-26-016-29-II/07 od 22. novembra 2007. godine, ocjenjena je dopuštenom koncentracija na tržištu izdavanja i prometa dnevnih novina i periodičnih magazina/časopisa u Bosni i Hercegovini, nastala kupovinom većine dionica u privrednom subjektu Oslobođenje d.d. Sarajevo od strane apelanta, te, zbog nepodnošenja prijave namjere koncentracije, apelantu izrečena nočana kazna u visini od 250.000,00 KM koju je dužan platiti u roku od 8 dana.

3. Presudom Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine, odbijena je tužba apelanta izjavljena protiv rješenja Konkurencijskog vijeća, broj 01-01-26-016-29-II/07 od 22. novembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH navodi da je Konkurencijsko vijeće u postupku donošenja rješenja pravilno utvrdilo da su apelant i Oslobođenje d.d. Sarajevo prešli zakonski cenzus od 5.000.000,00 iz člana 14. stav 1. Zakona o konkurenciji («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 48/05, u daljnjem tekstu: Zakon), zbog čega je, u skladu s članom 16. Zakona, postojala obaveza prijave namjere koncentracije. Budući da je apelant postupio protivno navedenim odredbama, Konkurencijsko vijeće je u skladu s članom 49. stav 1. tačka b) Zakona odlučilo kao u dispozitivu osporenog rješenja. Stav je Suda BiH da je tužba apelanta neosnovana budući da je osporeno rješenje Konkurencijskog vijeća utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni zakona.

4. Presudom suda BiH, broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine, odbijen je apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine. U obrazloženju presude apelaciono upravno vijeće Suda BiH navodi da je upravno vijeće Suda BiH pravilno utvrdilo da je Konkurencijsko vijeće prilikom donošenja rješenja pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno primjenilo zakon. U skladu s navedenim, apelaciono upravno vijeće je zaključilo da je, budući da je presuda upravnog vijeća Suda BiH pravilna i zakonita, zahtjev za preispitivanje te presude neosnovan.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3. e) i k) i člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. i člana 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) te člana 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost u odnosu na presudu Suda BiH, broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Suda BiH, broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine, kojom je kao neosnovan odbijen njegov prijedlog za preispitivanje presude Suda BiH, broj U-

1288/07 od 19. decembra 2007. godine godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za preispitivanje presude Suda BiH kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Ustavni sud je stava da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Konačno, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu na zabranu diskriminacije zagarantovanim članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Europske konvencije, te je i u ovom dijelu apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na presudu Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine

8. Pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine i AP 1046/06 od 8. novembra 2007. godine).

9. U konkretnom slučaju Sud BiH je presudom, broj Uvl-1/08 od 30. maja 2008. godine, odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje presude Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine. Obzirom na navedeno, nesporno je da je u ovom slučaju zahtjev za preipitivanje bio neefektivan pravni lijek, iz čega proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine.

10. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu, presuda Suda BiH, broj U-1288/07 od 19. decembra 2007. godine, apelantu uručena 19. januara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. jula 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Suda BiH.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2336/08 (Sarajevska pivara d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio