Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2455/08 (Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2455/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 2455/08, rješavajući apelaciju Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Agencije za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000478 od 3. juna 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj PŽ-227/05 od 20. jula 2006. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-1065/04-I od 27. aprila 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj Ps-
1065/04-I od 10. marta 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Agencija za poslovne usluge i informatiku «PUMA 21» Sarajevo, vlasnika Smaje Šatora (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000478 od 3. juna 2008. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj PŽ-227/05 od 20. jula 2006. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Ps-1065/04-
I od 27. aprila 2005. godine i rješenja Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 10. marta 2005. godine. Apelant je 3. septembra 2008. i 18. februara 2009. godine dopunio apelaciju.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 10. marta 2005. godine, odbačena je kao neuredna tužba apelanta radi naknade štete.
3. Rješenjem Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 27. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj PŽ-227/05 od 20. jula 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda od 10. marta 2005. godine. U obrazloženju rješenja Općinskog suda je navedeno da je pobijano rješenje dostavljeno apelantu 21. marta 2005. godine, a da je žalbu na isto dostavio sudu 22. aprila 2005. godine, dakle, nakon proteka roka od 30 dana od dana prijema rješenja.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000478 od 3. juna 2008. godine, odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda.
5. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju rješenjem Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 10. marta 2005. godine, odbačena je apelantova tužba kao neuredna. Rješenjem Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 27. aprila 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj PŽ-227/05 od 20. jula 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta protiv rješenja Općinskog suda od 10. marta 2005. godine, s obzirom da je izjavljena nakon proteka žalbenog roka od 30 dana. Apelant je zatim izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, koja je odbijena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000478 od 3. juna 2008. godine.
9. Dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti žalbe apelanta izjavljene protiv rješenja Općinskog suda, broj Ps-1065/04-I od 10. marta 2005. godine, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Općinskom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić