Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2471/08 (D. O.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2471/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 2471/08, rješavajući apelaciju Dragice Obradović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragice Obradovićpodnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-Ž-08-000 100 od 26. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragica Obradović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora, koju zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnijela je 7. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 100 od 26. juna 2008. godine.

2. Apelantkinja je 21. februara 2005. godine tužbom pokrenula radni spor u Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv „Mittal rudnika Prijedor“ d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

3. Presudom Osnovnog suda broj RS-30/05 od 14. decembra 2006. godine djelimično je usvojen apelantkinjin tužbeni zahtjev kojim je tuženi obavezan da apelantkinji na ime neisplaćenog dijela otpremnine isplati iznos od 628,21 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, a preko presuđenog iznosa njen tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Dalje, u dijelu kojim je apelantkinja tražila da se poništi odluka tuženog o njenom otkazu ugovora o radu od 29. oktobra 2004. godine i rješenje o prestanku radnog odnosa od 10. januara 2005. godine, te naloži tuženom da apelantkinju vrati u radni odnos, tužba je odbijena kao neosnovana, a u dijelu u kom je apelantkinja tražila da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme između nje i tuženog od 16. avgusta 2004. godine tužba je odbačena. Zatim, u dijelu u kom je apelantkinja predložila da se utvrdi ništavost odredbi 2, 3 i 4 Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. oktobra 2002. godine između nje i MDP „Poslovni sistemi RMK Prijedor“, te u dijelu u kom je zahtijevala da se isplate neisplaćene plate, regres, ogrijev i zimnica za period od 11. jula 2000. godine do 21. februara 2004. godine tužba je odbačena kao neblagovremena. U dijelu u kom je apelantkinja potraživala neisplaćene plate, regres, zimnicu, ogrijev i naknadu za Dan rudara, te uplate za PIO, kao i u dijelu u kom je predlagala da se utvrdi ništavost odredbe člana 5 stav 1 Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza (u daljnjem tekstu: Sporazum), zaključenog 30. aprila 2004. godine između RŽR „Ljubija” a.d. Prijedor i LMN „Holding ” NV, tužba je odbijena kao neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi apelantkinje i tuženog protiv prvostepene Presude Osnovnog suda broj RS-30/05 od 14. decembra 2006. godine, Okružni sud je Presudom broj 011-0-Ž-08-

000 100 od 26. juna 2008. godine djelimično uvažio apelantkinjinu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovni postupak u dijelu Presude kojim je odbijen njen zahtjev za poništenje odluke o otkazu ugovora o radu i rješenja o prestanku radnog odnosa, te za vraćanje apelantkinje na posao i troškova postupka. Dalje, Okružni sud je uvažio žalbu tuženog, ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet na ponovni postupak u dijelu Presude kojim se djelimično usvaja apelantkinjin tužbeni zahtjev i tuženi obavezuje da joj na ime neisplaćenog dijela otpremnine isplati iznos od 628,21 KM sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Okružni sud je odbio apelantkinjinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbačena njena tužba za utvrđenje da je pravno valjan Ugovor na neodređeno vrijeme zaključen 16. avgusta 2004. godine. Apelantkinjina žalba je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u dijelu u kom se odbija kao neosnovana apelantkinjina tužba u dijelu kojim je potraživala isplatu neisplaćenih plata, regresa, zimnice, ogrijeva i naknade za Dan rudara, te uplatu za PIO. Takođe, prvostepena presuda je preinačena i u dijelu kojim je tražila da se utvrdi ništavost odredbe člana 5 stav 1 Sporazuma tako da se tuženi obavezuje da apelantkinji isplati za period od 16. avgusta 2004. godine do 2. februara 2005. godine na ime razlike plate: iznos od 102,55 KM za avgust 2004. godine, iznos od po 157,78 KM za septembar, oktobar, novembar i decembar 2004. godine, iznos od 158,85 KM za januar 2005. godine i iznos od 9,03 KM za februar 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos počev od prvog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te je tuženi obavezan da za navedene iznose uplati doprinose kod nadležnog Fonda PIO. U preostalom dijelu tužbe apelantkinjina žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

5. Apelantkinja je protiv osporene drugostepene Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-

08-000 100 od 26. juna 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.

6. Apelantkinja smatra da joj je osporenom Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 100 od 26. juna 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud ukazuje na odredbu člana 237 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03 i 74/05), koja propisuje uslove za dopustivost revizije: Član 237

1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o reviziji.

11. Ustavni sud je usvojio stanovište da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, dužan da iscrpi prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, nezavisno od toga da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može da dozvoli reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantkinjinom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelantkinja ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a), ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2471/08 (D. O.) | Sudska praksa | Aktio