Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2772/08 (H. M.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2772/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 2772/08, rješavajući apelaciju Hermine Mrnjaus, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hermine Mrnjaus podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-07-000 137 od 2. jula 2008. godine i presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-07-000 024 od 21. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Hermina Mrnjaus (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, podnijela je 11. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tektsu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 137 od 2. jula 2008. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-

07-000 024 od 21. marta 2007. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelantice za vraćanje u posjed stana u ulici Solunskih dobrovoljaca broj 31/110 u Doboju od 23. februara 2000. godine, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Doboj (u daljnjem tekstu: Odsjek) donio je rješenje broj 05-050-13-2-

32/00 od 4. jula 2003. godine, kojim je zahtjev apelantice odbijen kao neosnovan.

3. Apelantica je protiv rješenja Odsjeka izjavila žalbu, koja žalba je odbačena kao neblagovremena zaključkom Odsjeka broj 05-050-13-2-32/00 od 19. oktobra 2006. godine.

4. Apelantica je protiv zaključka Odsjeka podnijela žalbu, koju je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) rješenjem broj 18.05/2-R 1162/06 od 14. decembra 2006. godine, odbilo kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica podnijela žalbu nakon isteka roka propisanog zakonom.

5. Presudom Okružnog suda broj 013-0-U-07-000 024 od 21. marta 2007. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantice izjavljena protiv rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 1162/06 od 14. decembra 2006. godine. U obrazloženju presude Okružni sud navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da je apelantica rješenje Odsjeka od 4. jula 2003. godine primila 15. jula 2003. godine, a žalbu Ministarstvu podnijela 23. decembra 2004. godine, odnosno nakon proteka roka iz člana 215. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), a kojom odredbom je propisano da se žalba na rješenje podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja, a taj rok je istekao dana 30. jula 2003. godine. Okružni sud je, osim toga, naveo da je pravilno postupio prvostepeni organ

6. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 137 od 2. jula 2008. godine odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-000 024 od 21. marta 2007. godine.

7. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravičan postupak u krivičnim i građanskim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-

000 137 od 2. jula 2008. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 013-0-U-07-000 024 od 21. marta 2007. godine kojom je odbijena kao neosnovana tužba apelantice podnesena protiv rješenja Ministarstva broj 18.05/2-R 1162/06 od 14. decembra 2006. godine, kojim je potvrđen zaključak Odsjeka broj 05-050-13-2-32/00 od 19. oktobra 2006. godine, a kojim je apelantičina žalba odbačena kao neblagovremena obzirom da nije podnijeta u zakonskom roku, a u smislu odredbi člana 215. Zakona o opštem upravnom postupku.

11. Na osnovu navedenog proizilazi da odluka koju apelantica osporava pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti apelantičine žalbe već je njena žalba odbačena kao neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantičine žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti žalbu protiv prvostepenog rješenja, odnosno iscrpiti raspoloživi pravni lijek. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2772/08 (H. M.) | Sudska praksa | Aktio