Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-288/07 (F. B.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-288/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 288/07, rješavajući apelaciju Fatime Brutus, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Brutus podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000945 od 15. novembra 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, broj 05-35/10-1275/06 od 19. jula 2006. godine, zaključka Službe socijalne zaštite općine Novi Grad, JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo, broj 35-IV-08-544-898/06 od 21. juna 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-06-

000 409 od 16. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj P-2669/05 od 10. novembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Fatima Brutus (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 15. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-06-000945 od 15. novembra 2006. godine, rješenja Federalnog ministarstva rada i socijalne politike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-35/10-1275/06 od 19. jula 2006. godine, zaključka Službe socijalne zaštite općine Novi Grad, JU «Kantonalni centar za socijalni rad» Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj 35-IV-08-544-898/06 od 21. juna 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-000 409 od 16. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-2669/05 od 10. novembra 2005. godine. Apelantica je 27. februara i 11. marta 2008. godine dostavila urgenciju, odnosno, dodatnu dokumentaciju.

2. Apelantica navodi da je živjela u vanbračnoj zajednici sa Nedelkom Prazinom od 1980. do 1993. godine, u kojoj je rođeno zajedničko dijete, Vanja Prazina. Nedelko Prazina je bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:ARBiH) i 29. januara 1993. godine je poginuo na vojnoj dužnosti.

3. Rješenjem Opštinskog sekretarijata za privredu, društvene djelatnosti, opštu upravu, budžet i računovodstvo Opštine Novi Grad-Sarajevo, broj 03-560-223 od 5.marta 1993. godine, apelantici i Vanji Prazini, kao članovima porodice palog borca Nedelka Prazine, priznato je pravo na porodičnu invalidninu, kao i ostala prava propisana Zakonom o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca («Službeni list RBiH» br. 2/92, 6/94 i 13/94).

4. Privremenim rješenjem Općinske službe za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinska služba), broj 04-41-738/05 od 25. januara 2005. godine, apelantici je priznato pravo na porodičnu invalidninu.

5. Općinska služba je, rješavajući po službenoj dužnosti, donijela rješenje, broj 04-41-3656/04 od 8. augusta 2005. godine, kojim je utvrđeno da prestaje pravo apelantici, vanbračnoj supruzi pripadnika ARBiH Nedelka Prazine, sa 31 decembrom 2004. godine, zbog neispunjenja uslova propisanih Zakonom. Dalje je priznato pravo na porodičnu invalidninu Vanji Prazini, njihovom zajedničkom sinu, te je ukinuto privremeno rješenje Općinske službe, broj 04-41-738/05 od 25. januara 2005. godine, pod tačkom 29. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantica nije dokazala zajednicu života sa poginulim u smislu člana 17. tačka 7. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica («Službene novine FBiH» broj 33/04). U pouci o pravnom lijeku navedeno je da se žalba protiv ovog rješenja može izjaviti Federalnom ministarstvu za pitanje boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata u FBiH u roku od 15 dana od dana njegovog prijema.

6. Apelantica nije izjavila žalbu protiv prvostepenog rješenja Općinske službe.

Parnični postupak radi utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice

7. Apelantica je 28. jula 2005. godine podnijela tužbu radi utvrđenja postojanja vanbračne zajednice Općinskom sudu. Općinski sud se rješenjem, broj: P-2669/05 od 10. novembra 2005. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-000 409 od 16. maja 2006. godine, oglasio apsolutno nenadležnim za rješavanje zahtjeva apelantice i tužbu odbacio. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da se tužbom za utvrđenje može zahtijevati utvrđivanje prava i pravnog odnosa ili utvrđivanje istinitosti ili neistinitosti javne isprave shodno odredbama člana 54. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06). Općinski sud je dalje naveo da kako zahtjev za utvrđivanje postojanja vanbračne zajednice predstavlja zahtjev za utvrđivanje činjenica, a ne zahtjev za utvrđivanje prava ili pravnog odnosa, ovakva tužba je nedozvoljena i stoga ju je odbacio, jer je sud apsolutno nenadležan za utvrđivanje činjenica postojanja vanbračne zajednice.

Upravni postupak radi utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice

8. Apelantica je 14. juna 2006. godine podnijela zahtjev za utvrđenje postojanja vanbračne zajednice Službi, koja je zaključkom, broj 35-IV-08-544-898/06 od 21. juna 2006. godine, zahtjev odbacila. U obrazloženju zaključka Služba je navela da nije nadležna za rad po podnesenom zahtjevu apelantice, kao i da nije mogla utvrditi koji je organ nadležan, odnosno, da je nadležan sud.

9. Rješenjem Ministarstvo, broj 05-35/10-1275/06 od 19. jula 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba izjavljena protiv zaključka Službe.

10. Presudom Kantonalnog suda, 009-0-U-06-000945 od 15. novembra 2006. godine, odbijena je tužba apelantice izjavljena protiv rješenja Ministarstva. U obrazloženju presude Kantonalni sud je ocijenio da su rješenje Ministarstva i zaključak Službe doneseni na pravilan i zakonit način. Kantonalni sud je naveo da je Ministarstvo, ocjenjujući zakonitost prvostepenog zaključka i cijeneći činjenicu da apelantica zahtijeva utvrđenje postojanja vanbračne zajednice radi ostvarivanja prava na porodičnu invalidninu, pravilno zaključio da se utvrđenje takve činjenice može postavljati eventualno samo u tom postupku, ali ne i u zasebnom postupku pred službom za upravu ili organom uprave u smislu Porodičnog zakona («Službene novine FBiH» br. 35/05 i 41/05) i Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99).

11. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na jednakost supružnika iz člana 5. Protokola broj 7 uz Evropsku konvenciju, opća zabrana diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pravo na brak i zasnivanje porodice iz člana II/3.j) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na zaštitu i pomoć porodici i pravo na životni standard iz čl. 10. i 11. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

13. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

14. U konkretnom slučaju rješenjem Općinske službe, broj 04-41-3656/04 od 8. augusta 2005. godine, apelantici kao vanbračnoj supruzi pripadnika ARBiH je prestalo pravo, sa 31 decembrom 2004. godine, iz razloga što nije dokazala zajednicu života sa poginulim u smislu člana 17. tačka 7. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Apelantica nije izjavila žalbu protiv ovog rješenja nadležnom organu u skladu sa poukom o pravnom lijeku i članom 50. Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica, već je pokrenula parnični i upravni postupak radi utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice između nje i Nedelka Prazine, i oba su okončana odbacivanjem njenog zahtjeva zbog nenadležnosti.

15. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti prestanka prava na porodičnu invalidninu apelantici, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti žalbu protiv rješenja Općinske službe, broj 04-41-3656/04 od 8. augusta 2005. godine, ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica nepodnošenjem žalbe nadležnom organu nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je pokrenula parnični i upravni postupak radi utvrđivanja postojanja vanbračne zajednice, koji nisu bili efektivni pravni lijekovi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-288/07 (F. B.) | Sudska praksa | Aktio