Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3099/08 (G. T.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3099/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3099/08, rješavajući apelaciju Gordane Torbica, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Torbica podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-U-08-000 509 od 10. septembra 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Torbica (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora podnijela je 29. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 509 od 10. septembra 2008. godine.

2. Rješenjem Republičkog inspektorata rada Banja Luka, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat, Odjeljenje Prijedor) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je da «Novi rudnici Ljubija» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: poslodavac) apelantkinji i drugim radnicima otklone nedostatke koji su utvrđeni prilikom vršenja inspekcijskog pregleda, a koji su bliže opisani u dispozitivu navedenog rješenja.

3. Zaključkom Republičke uprave za inspekcijske poslove Odjeljenja Prijedor – Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 26.3.10/173-109/08 od 17. marta 2008. godine odbačen je kao nedopušten apelantkinjin zahtjev za izvršenje Rješenja Republičkog inspektorata, Odjeljenja Prijedor broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine radi ispunjenja novčanih obaveza u iznosu od 92.837,46 KM. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelantkinjin zahtjev odbačen zbog toga što je tražila izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet navedenog rješenja, pa je on odbačen kao nedopušten u skladu sa članom 209 Zakona o opštem upravnom postupku.

4. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), rješavajući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv Zaključka Odjeljenja broj 26.3.10/173-

109/08 od 17. marta 2008. godine, donijelo je Rješenje broj 16-173-4905/08 od 8. maja 2008. godine kojim je apelantkinju žalbu odbilo kao neosnovanu.

5. Rješavajući o apelantkinjinoj tužbi u upravnom sporu koji je pokrenula protiv Rješenja Ministarstva broj 16-173-4905/08 od 8. maja 2008. godine i Zaključka Odjeljenja broj 26.3.10/173-109/08 od 17. marta 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-U-08-

000 509 od 10. septembra 2008. godine kom je apelantkinjinu tužbu podnesenu protiv Rješenja Ministarstva odbio kao neosnovanu, a tužbu podnesenu protiv zaključka Odjeljenja odbacio kao nedozvoljenu. Okružni sud je obrazložio, u dijelu kojim je tužba odbijena kao neosnovana, da je apelantkinja, u konkretnom slučaju, zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog mogla da ostvari tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07). U konkretnom slučaju apelantkinja je zahtjevom zatražila isplatu određenog iznosa novčane naknade, što nije bilo utvrđeno, niti je to naložio inspektor rada, jer se radi o zahtjevu koji može da se ostvari samo u postupku pred redovnim sudom. U dijelu obrazloženja presude kojim je tužba odbačena kao nedozvoljena, Okružni sud je naveo da se, u smislu člana 7 stav 1 Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može da vodi samo protiv konačnog upravnog akta, a konačan upravni akt je, shodno članu 13 Zakona o opštem upravnom postupku, onaj akt protiv kog ne može da se izjavi žalba. Pošto je u konkretnom slučaju protiv zaključka dozvoljena žalba, samim tim zaključak nije konačan i protiv njega nije dozvoljena tužba u upravnom sporu.

6. Apelantkinja navodi da joj je odlukama koje su osporene povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije. 7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; 8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelantkinja je imala mogućnost da zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog ostvari tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105 Zakona o radu. Prema ovom članu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava, a kako je to bilo navedeno u obrazloženju osporene presude. Ustavni sud podsjeća da je tužba koja se podnosi u smislu navedenog člana, a kom se zaštićuju prava iz radnog odnosa, djelotvoran pravni lijek, jer daje ovlašćenje redovnom sudu da ispita odluku organa uprave u činjeničnom i pravnom pogledu. Propuštanjem pokretanja parničnog postupka protiv odluke organa uprave apelantkinja se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3099/08 (G. T.) | Sudska praksa | Aktio