Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3146/08 (M. K.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3146/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3146/08, rješavajući apelaciju Milenka Kobasa, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Kobasa podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011- 0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Kobas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Omarske, koga zastupa Milena Kobas iz Banje Luke, podnio je 6. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine.

2. Prema stanju spisa, Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite, Republičkog inspektorata rada, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat rada) broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, naloženo je izvršeniku DOO «Novi rudnici Ljubija» Prijedor (sada: «Mittal rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor) da apelantu i drugima obezbijedi prava iz radnog odnosa (plate, uplatu doprinosa, otkazni rok, otpremninu) na način predviđen pozitivnim propisima bez navođenja određenog novčanog iznosa i obavezivanja izvršenika na isplatu. Rješenje je postalo konačno i pravosnažno u upravnom postupku na osnovu Presude Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine.

3. Zaključkom Republičke uprave za inspekcijske poslove, Odjeljenje Prijedor, Inspekcije rada i zaštite na radu (u daljnjem tekstu: Republička uprava za inspekcijske poslove) broj 26.3.10/173-106/08 od 17. marta 2008. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-173-4911/08 od 21. maja 2008. godine, odbačen je apelantov zahtjev za izvršenje Rješenja Republičkog inspektorata rada broj 05/5.1.2-173.1-1192 od 17. decembra 2004. godine radi ispunjavanja novčanih obaveza u iznosu od 59.536,45 KM kao nedopušten. U obrazloženju ovog zaključka je navedeno da ovim rješenjem nije utvrđivana visina novčanih potraživanja ni ukupno, niti pojedinačno za svakog radnika, odnosno ono se ne odnosi na izvršenje novčanih obaveza, nego je naloženo poslodavcu otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.

4. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-08-000 526 od 24. septembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana apelantova tužba podnesena protiv Rješenja Ministarstva broj 16-173-4911/08 od 21. maja 2008. godine. Stavom II izreke presude odbačena je apelantova tužba podnesena protiv Zaključka Republičke uprave za inspekcijske poslove broj 26.3.10/173-106/08 od 17. marta 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je Ministarstvo za svoju odluku dalo valjane i jasne razloge, a koje je u cijelosti akceptirao i Okružni sud. U obrazloženju presude kom je odbijena kao neosnovana tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva Okružni sud je naveo da apelant zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i dr. Može da ostvari tužbom kod redovnog suda, a u smislu člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/02, 38/03, 66/03 i 20/07) prema kom radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu svojih prava. U dijelu presude kom je tužba odbačena kao nedozvoljena je navedeno da se, u smislu člana 7 stav 1 Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može da vodi samo protiv konačnog upravnog akta, a konačan upravni akt je, shodno članu 13 Zakona o opštem upravnom postupku, onaj akt protiv kog ne može da se izjavi žalba. Pošto je u konkretnom slučaju protiv zaključka dozvoljena žalba, samim tim taj zaključak nije konačan i protiv njega nije dozvoljena tužba u upravnom sporu.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, kom odgovara član 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe, apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 14 Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Podnošenje tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa u Republici Srpskoj regulisano je Zakonom o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/00, 40/00, 47/02 i 63/03), kojim je u odredbama iz člana 105 propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio pravo iz radnog odnosa može da podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu tog prava.

9. U konkretnom slučaju apelant je zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i dr. mogao da ostvari tužbom redovnom sudu, u smislu citirane odredbe Zakona o radu, što je apelant propustio da uradi. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3146/08 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio