Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3156/08 (S. A.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3156/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3156/08, rješavajući apelaciju Smiljane Aničić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Smiljane Aničić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000 673 od 22. jula 2008. godine i presude Kantonalnog suda Livno, broj 010-0-Gž-06-000-288 od 2. novembra 2006. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Smiljana Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnijela je 9. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000 673 od 22. jula 2008. godine i presude Kantonalnog suda Livno, broj 010-0-Gž-06-000-288 od 2. novembra 2006. godine.
2. R.A, majka apelantice (u daljnjem tekstu: tužiteljica), koju je zastupala apelantica kao punomoćnik, je Općinskom sudu Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijela tužbu protiv "Elektroprenosa BiH" akcionarsko društvo Banja Luka, operativno područje Mostar, radi uklanjanja dalekovoda 110 KV sa zemljišta označenog kao k.č. 812 OR 8 KO Tomislavgrada-Livno upisano u posjedovni list broj 25 i zk.ul. 380 nar. broj 314/01 KO Tomislavgrad i zabrane prava pristupa na istom, te da joj se nakanade troškovi postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja uz prijedlog da se oslobodi plaćanja troškova na ime pristojbe.
3. Presudom Općinskog suda, broj P-221/01 od 9. juna 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000-288 od 2. novembra 2006. godine, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cjelosti.
4. Nezadovoljna drugostepenom presudom, tužiteljica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000673 od 22. jula 2008. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena kako po osnovu člana 237. stava 2. tako i stava 3. istog člana. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.
5. Iz navoda apelacije proizilazi da je tužiteljica R.A. umrla prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelantica navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
7. Ustavni sud zapaža da apelantica nije bila stranka u postupku pred redovnim sudovima, koji je okončan pobijanim rješenjima, tako da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama. Apelantica nije navela niti jednu činjenicu niti dokaz u pogledu toga da je, zbog ishoda pobijanog postupka u kojim je učestvovala R.A., eventualna «žrtva» kršenja ustavnih prava na koja se poziva u apelaciji. S obzirom da apelantica nije bili stranka u postupku pred redovnim sudovima, proizilazi da apelantica nije lica koje u konkretnom slučaju ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da je u svojoj odluci, broj AP 927/07 od 13. decembra 2007. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ), razmatrajući skoro identičnu situaciju, zaključio da ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podnošenja apelacije, a nema dokaza da njegovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Razlozi navedeni u toj odluci u cjelosti se odnose i na ovaj predmet.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić