Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3245/07 (S. O.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3245/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3245/07, rješavajući apelaciju Safeta Omerovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Safeta Omerovića, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-

1569/03 od 26. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Safet Omerović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Hakija Kurtović, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1569/03 od 26. septembra 2007. godine.

2. Rješenjem Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove Opštine Pale (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 05-361/377/01 od 28. decembra 2001. godine, odobreno je Gradimiru Stanaru, kao investitoru, izgradnja poslovno-stambenog objekta u Palama, ulica Srpskih ratnika, na zemljištu označenom kao k.č.br. 632/77 (n.p. 1962/2) k.o. Pale.

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Odjeljenja, broj 05-361/377/01 od 28. decembra 2001. godine, Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo zaključak, broj 01-361-548/03 od 5. decembra 2003. godine, kojim je odbacilo žalbu apelanta kao izjavljenu od neovlaštenog lica. U obrazloženju zaključka Ministarstvo je navelo, da apelant u smislu člana 38. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 13/02, u daljnjem tekstu: ZUP) nema svojstvo stranke u konkretnoj upravnoj stvari, te da su navodi apelanta da je u toku spor u pogledu predmetnog zemljišta između njega i njegovog brata nisu razlog za priznavanje svojstva stranke iz razloga što nije izvršena zabilježba spora u zemljišnim knjigama.

4. Protiv zaključka Ministarstva, broj 01-361-548/03 od 5. decembra 2003. godine, apelant je pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom koji je presudom, broj U-1569/03 od 26. septembra 2007. godine, odbio tužbu apelanta kao neosnovanu. U obrazloženju presude se navodi, da je predmetni upravni postupak pokrenut zahtjevom Gradimira Stanara da mu se izda odobrenje za građenje poslovno-stambenog objekta na predmetnom zemljištu koje ima status građevinskog. Sud dalje navodi, da je predmetno zemljište, do sticanja svojstva koje je imalo u momentu njegove dodjele Gradimiru Stanaru, bilo u vlasništvu porodice čiji je pravni sljednik između ostalih i apelant. Pravni sljednici ranijeg vlasnika građevinskog zemljišta su u smislu odredbi člana 28. Zakona o građevinskom zemljištu («Službeni list SR BiH», br. 34/86, 1/90 i 29/90, te «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 29/94, 23/98 i 5/99), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja odobrenja za građenje, imali prvenstveno pravo korištenja zemljišta radi građenja na građevinskoj parceli čija je trajna namjena izgradnja zgrade na koju po zakonu mogu imati pravo svojine, te da se zahtjev za ostvarivanje tog prava (član 30. citiranog zakona) može podnijeti najkasnije prilikom njihovog saslušanja u postupku preuzimanja neizgrađenog građevinskog zemljišta iz njihovog posjeda. Preuzimanje predmetnog zemljišta iz posjeda njegovog ranijeg vlasnika predstavljao je zaseban upravni postupak koji je okončan prije pokretanja predmetnog upravnog postupka, nakon kojeg su provedeni zasebni upravni postupci u kojima se odlučivalo o dodjeli predmetnog zemljišta na korištenje Gradimiru Stanaru. Ostvarenje prvenstvenog prava korišćenja zemljišta radi građenja apelant je mogao zahtjevati samo pod uslovima propisanim odredbama člana 30. Zakona o građevinskom zemljištu, a ne u predmetnom upravnom postupku u kojem apelant nema svojstvo stranke, zaključio je na kraju sud.

5. Apelant smatra da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. S obzirom na to da apelant, između ostalog, smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

8. U vezi s tim Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava presudu Vrhovnog suda kojom je odbijen kao neosnovan njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud u upravnom sporu poništi zaključak Ministarstva kojim je odbačena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Odjeljenja u predmetu izdavanja odobrenja za građenje. Ustavni sud zapaža da je Ministarstvo odbacilo žalbu apelanta izjavljenu protiv rješenja Odjeljenja iz razloga što je izjavljena od neovlaštenog lica odnosno zbog toga što apelant u predmetnom postupku nema svojstvo stranke, a što je potvrdio i Vrhovni sud pobijanom presudom. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost apelantove žalbe, a nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana presuda nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

10. Ustavni sud dalje konstatira da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te su apelantovi navodi i u ovom dijelu također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3245/07 (S. O.) | Sudska praksa | Aktio