Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3368/08 (M. Ž.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3368/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP-3368/08, rješavajući apelaciju Milutina Žujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Žujića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-07-000 464 od 3. septembra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milutin Žujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Milka Maglov, advokat iz Banje Luke, podnio je 22. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 464 od 3. septembra 2008. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
539/2003 od 17. decembra 2004. godine, odbijen je u cjelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Ive Andrijevića (u daljnjem tekstu: tužitelj) za utvrđivanje pravne ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina, uspostavljanje ranijeg zemljišno knjižnog stanja i predaje u posjed.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv Presude Osnovnog suda broj P-539/2003 od 17. decembra 2004. godine, koju je Okružni sud uvažio Presudom broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine, te je preinačio prvostepenu presudu tako što je utvrdio da je pravno ništav ugovor o zamjeni nekretnina, zaključen 16. avgusta 1993. godine između tužitelja i apelanta i ovjeren istog dana kod Opštinske uprave društvenih prihoda Laktaši pod brojem 03-415242/93, kojim je tužilac mijenjao svoje nekretnine upisane u KKNj broj 603/3, k.o. Trn, za nekretnine apelanta, upisane u z.k. ul. broj 776 k.o. Veliki Zdenci, slijedom čega je naložio istovremenu uspostavu ranijeg posjedovnog i zemljišnog knjižnog stanja, tako što će se brisati prava vlasništva, stečena na osnovu navedenog ugovora o zamjeni nekretnina.
4. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 118-0-Rev-07-
000 464 od 3. septembra 2008. godine, sa obrazloženjem da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju tužilac u pismenom podnesku od 29. aprila 2004. godine kojim je uredio tužbu, vrijednost spora označio iznosom od 5.000,00 KM, a apelant nije do zaključenja pripremnog ročišta prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, niti je prvostepeni sud provjeravao njenu tačnost, Vrhovni sud je zaključio da u predmetnom slučaju, s obzirom na imovinski cenzus iz naprijed navedene zakonske odredbe, revizija nije dozvoljena. Takođe je zaključeno da, po ocjeni Vrhovnog suda, nema uslova ni za dopuštanje revizije po stavu 3. člana 237. Zakona o parničnom postupku jer odlučivanje ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana II/3.f) i člana 8. Evropske konvancije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 464 od 3. septembra 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine.
9. S obzirom na to da je apelantu 12. februara 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Gž-153/05 od 12. januara 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 22. oktobra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić