Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3532/08 (R. G.)

Odluka donesena 13. 05. 2009.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Stanarsko pravo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3532/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 05. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3532/08, rješavajući apelaciju , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka Gulana podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Uvl-60/05 od 1. augusta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ratka Gulana podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ratko Gulan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srbije, koga zastupa Drago Reljić advokat iz Tuzle, podnio je 6. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Uvl-60/05 od 1. augusta 2008. godine i presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine.

2. Prema stanju spisa, rješenjem Službe za stambene poslove Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-02/1-23-2395/99 od 28. aprila 2004. godine, potvrđenim rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12- 06/3-23-1447/03 od 7. jula 2004. godine, odbijen je zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana koji se nalazi u Tuzli u ulici Skojevskoj 55, sprat 10, stan broj 38.

3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/3-23-1447/03 od 7. jula 2004. godine, apelant je podnio tužbu, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu presudom, broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine.

4. Apelant je, potom, podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine, koji je Vrhovni sud presudom, broj Uvl-60/05 od 1. augusta 2008. godine, odbio kao neosnovan.

5. U obrazloženju presude Vrhovnog suda je navedeno da imajući u vidu odredbu člana 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Herecegovine", broj 29/03), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja upravnih rješenja i pobijane presude i nesporno utvrđenu činjenicu da je apelant i nakon 19. maja 1992. godine ostao u službi vojnog lica u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine prvostepeni sud je pravilnom primjenom materijalnog prava donio zakonitu odluku. Konstatujući da u predmetnom slučaju prvostepeni sud donošenjem pobijane presude nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis, niti je došlo do povrede pravila federlanog zakona zbog čega po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredeno preispitivanje neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 46. stav 1. Zakona u upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude.

6. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; » Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj Uvl-60/05 od 1. augusta 2008. godine

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj Uvl-60/05 od 1. augusta 2008. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine

9. S obzirom na to da je apelantu 3. juna 2005. godine dostavljena presuda Kantonalnog suda broj U-225/04 od 18. maja 2005. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. novembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3532/08 (R. G.) | Sudska praksa | Aktio