Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3888/08 (M. B.)
Odluka donesena 13. 05. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3888/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 05. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 13. maja 2009. godine, u predmetu broj AP 3888/08, rješavajući apelaciju Milana Bundala, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Milana Bundala podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000194 od 15. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-Ž-05-000547 od 12. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda Novi Grad broj Rs-2/05 od 20. septembra 2005. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Bundalo (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Dunja Matijašević, advokat iz Prijedora, podnio je 15. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000194 od 15. septembra 2008. godine, Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-05-
000547 od 12. oktobra 2007. godine i Presude Osnovnog suda Novi Grad (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-2/05 od 20. septembra 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-2/05 od 20. septembra 2005. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se ponište rješenja, pobliže označena u navedenoj presudi, «Famoka» a.d. Fabrika metalne opreme Kostajnica (u daljnjem tekstu: tuženi), te da se tuženi obaveže da apelanta vrati u radni odnos i isplati mu plate za period od 7. oktobra 2004. godine pa do povratka na posao.
3. Presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-05-000547 od 12. oktobra 2007. godine apelantova žalba podnesena protiv Presude Osnovnog suda broj Rs-2/05 od 20. septembra 2005. godine je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako što je utvrđeno da su rješenja tuženog, pobliže označena u navedenoj presudi, u cijelosti poništena, tuženi je obavezan da apelanta vrati na rad, te mu nadoknadi troškove parničnog postupka.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000194 od 15. septembra 2008. godine apelantova revizija, izjavljena protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-05-000547 od 12. oktobra 2007. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službene novine Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ukoliko vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Shodno stavu 3 iste zakonske odredbe, Vrhovni sud izuzetno može da dozvoli reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima. Budući da u konkretnom slučaju vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude nije u iznosu koji je obuhvaćen članom 237 stav 2 ZPP, niti je Vrhovni sud našao da bi odlučivanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok da se podnese apelacija.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će da koriste pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-05-000547 od 12. oktobra 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000194 od 15. septembra 2008. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu uručena presuda Okružnog suda. Budući da je rješenje Vrhovnog suda povodom revizije doneseno 15. septembra 2008. godine, podrazumijeva se da je apelant Presudu Okružnog suda broj 011-0-Ž-05-000547 od 12. oktobra 2007. godine morao da primi prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. decembra 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je apelant podnese nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić